Ovog ponedeljka, 10. oktobra, obilježava se Svjetski dan mentalnog zdravlja. Za razliku od prošle, fokus ovogodišnje manifestacije biće raširen (raslojen) u više edukativno-informativnih modula… Jedan od njih traži da se javnost podsjeti na neetičke eksperimente koji su vršeni u poslednjem vijeku. U susret ovom važnom danu, slijedi uvid u nekoliko grozota, koje su “odrađene” u svrhu razvoja psihologije i psihijatrije.

Kako smo u više navrata opisivali užase koji su sprovedeni u logorima tokom svjetskih ratova, ovog puta ćemo se fokusirati na eksperimente iz tzv. “mirnodopske ere”.

Godine 1939., dvadeset i dvoje siročadi iz Devenporta (Ajova), postala su ispitanici Vendela Džonsona i Meri Tjudor, psihologa sa tamošnjeg Univerziteta. Studija je nosila radni naziv “Mucanje i druge govorne mane”. Klinci su podijeljeni u dvije grupe. Članovi jedne su dobili pozitivnu logopedsku terapiju i konstantno su hvaljeni zbog tečnosti i preciznosti izgovorenog, dok je druga grupa imala tzv. “negativni logopedski pristup” – uključivao bi omalovažavanje usljed bilo kakvog govornog nesavršenstva. Na kraju, djeca iz druge grupe koja su normalno govorila (prije eksperimenta) razvila su kognitivno-verbalne probleme (poteškoće) koji su ostali tokom cijelog života. Džonson i Tjudor nikada nisu objavili rezultate studije iz straha da bi ih mogli uporediti sa nacističkim “eksperimentatorima”. Nastavili su da rade i podučavaju generacije… bez posljedica, bez kazne.

Tokom ere aparthejda u Južnoj Africi, vojni pukovnik i psiholog dr Obri Levin je bio zadužen za „liječenje“ homoseksualaca. Hiljade profesionalnih vojnika zatvoreno je u vojnoj bazi Thaba Thsvane u blizini Pretorije. Vojnici su podvrgnuti terapiji elektrokonvulzivne averzije koja je trebalo da ih „preorijentiše“. Korišćeni su elektro-šokovi i alati za “kliještenje” genitalija. Duševni i tjelesni bolovi koji su nanešeni, doveli su do velikog broja samoubistava, a kada se vijest pročula – inicirani narodni bunt je u krvi ugušen. Nakon okončanja aparthejda, Levin je napustio Južnu Afriku kako bi izbjegao da bude proglašen za zločinca. Emigrirao je u Kanadu i trenutno radi u nastavnoj bolnici.

Iako je 27-godišnja Ema Ekštajn tražila pomoć od Sigmunda Frojda samo zbog stomačnih tegoba i blage depresije, čuveni austrijski ljekar odlučio je da neetički iskoristi mladu ženu u nizu eksperimenata. Frojd je više puta govorio Emi da je liječena od „histerije“ i „pretjerane masturbacije“, dvije navike koje su se tada smatrale znacima lošeg mentalnog zdravlja. U jednom katastrofalnom tretmanu, Emi je dat kokain i lokalni anestetik prije nego što joj je kauterizovana unutrašnjost nosa. U svega nekoliko dana, Ema je izgubila skoro sva čula, dovedena u stanje vegetiranja, a kada bi se svjesnost i na kratko povratila, ponovo bi bi bila podvrgnuta “terapijama”. Frojd je nastavio da „liječi” Emu naredne tri godine, a rezultate njegovog rada pozdravile su tadašnje gilde psihologa.

Dr Laureta Bender iz bolnice Kridmor u Njujorku provela je veći dio 1960-ih podvrgavajući djecu terapiji elektrošokovima. Bender je birala pacijente kroz proces intervjua koji je uključivao primjenu manjeg pritiska na glavu djeteta. Svako dijete koje bi se okretalo pod pritiskom, tvrdila je Bender, pokazuje rane znake šizofrenije. Potom bi pristupila elektrošokovima. Vjerovala je da je ova oštra terapija revolucionaran tretman, a tek deceniju nakon eksperimenta njene kolege su stekle hrabrost da izjave da nikada nije pokazivala bilo kakvu simpatiju prema djeci (čak je “prezir” bio najadekvatniji opis). Na kraju, dr Bender je primijenila šok terapiju na više od sto pedeset djece, od kojih je najmlađe imalo svega tri godine.

Umrla je 1987., u devedesetoj godini, i do smrti je slavljena kao izuzetan stručnjak – pionir u razvojnoj psihologiji.

Smatra se da je samo u poslednjih šezdeset godina izvršeno više od dvanaest hiljada neetičkih eksperimenata. Najveći broj je sproveden u Americi, Rusiji, Kini i afričkim državama. Tačan broj žrtava se ne može utvrditi, jer neke zemlje ne dozvoljavaju uvid u istoriju “nacionalnih opita”. Da bi užas bio smrdljiviji, “stručnjaci” koji su ih sprovodili, predstavljaju “uvažena imena”… a njihove teorije se danas uče kao legitimna (edukativna) zapažanja.

 

 

Milisav S. Popović

 

*** Priča, u formi kolumne, objavljena u dnevnim novinama “Dan”. Sva prava zadržana, i autorova i izdavača. Hvala vam na čitanju.

*** Ukoliko želite da redovno pratite kolumne, pridružite se zvaničnoj stranici na Fejsbuku: https://www.facebook.com/mili237