Šta ili ko je najviše uticao na vaš odnos prema ženama? Kažu da su Crnogorci, pored Italijana možda najviše vezani za svoje majke, koja ipak daje prvi i najjači utisak o svijetu. 

Kada odrastate i vaspitavate se u sistemu vrijednosti u kojima se kakvoća ljudske duše ne određuje na osnovu genitalija – onda nikada nećete imati problema sa bilo kojim rodom. Loši ljudi su loši bez obzira na pol. Ali, ako hoćete da čujete potvrdu da sam i ja “mamin sin” – jesam. Odgajalo me divno čeljade koje mi je darovalo, možda, i neke presentimentalne obrasce u doživaljaju svijeta. Nakon njenog odlaska, još svjesnije doživljavam značaj majke, potrebu za zaštitom, toplim rukama, zagrljajima i spokojem. Znam da je život življi u očima sestre, da je srce jedne porodice supruga, da su anđeli bliži djevojčicama… I da je istina imenica ženskog roda – iako mi je često zagorčala neke trenutke, na koncu me uvijek spašavala. Zato se i držim ženskog etičkog obzira – mnogo je napredniji od patrijarhata.

Da možete, šta biste prvo promijenili kad je riječ o rodnoj ravnopravnosti? Gdje muškarci griješe u odnosu prema ženama, a u čemu mislite da neke žene griješe u odnosu prema sebi?

Promijenio bih pogrešne na pravim mjestima. Da mogu, ukinuo bih ove agresivne glasnogovornike, koji svoje sadističke porive kriju iza te dobre ideje. Više su štete feminističkoj kulturi nanijeli takozvani “bacači feminizma u dalj”, nego tvrdokorni poštovaoci falusnog principa. Zastrašujuće koliko vukodlaka nosi štikle i samo čekaju da raščereče nekog jadova koji se okliznuo na “seksističku izjavu” ili slučajno psihologom nazvao psihološkinju. Rodni senzibilitet se ne zaključava u jezičkim formama – adekvatne riječi samo treba da obmotaju suštinske pojave. Ravnopravnost je prisutna, samo se periodično praktikuje… ima žena koje ne žele da budu “progresivne” – misleći da to tjera i prestravljuje muškarce; ima onih koje su odavno rame uz rame sa drugim polom, i shvataju, bolje reći – praktikuju život bez katanaca; a ima i onih koje su se pomirile sa činjenicom da bez obzira na brisanje granica i dalje ne uzmiču od uloge alfa roditelja i žrtve porodičnih relacija. Mnogo toga konfliktnog stanuje u umu ovdašnje progresivne žene – jer znaju da preuzimanje novih uzdi ne znači i puštanje starih.  

Muškarci ovdje misle da su neophodni ženama – u čemu žestoko griješe. Eru volova će tako lagano da zamijeni doba hermelina.

U kontekstu opšte razlike u senzibilitetima između muškaraca i žena, šta vas kod žena najviše fascinira?

Njihova sposobnost da trpe magarce i izdrže glupake zarad poštovanja tradicionalnih okvira me zabrinjava i oduševljava. Žrtvovati sebe zarad toga “da selo ne priča” je grandiozna nesebičnost… i prečesto nepotrebna.

Da li se feminiskinje u Crnoj Gori, po vašem mišljenju bore na pravi način za prava žena, ili je to za ovu sredinu kontraproduktivno? Šta biste im savjetovali?

 Ništa što je progresivno i neophodno ne može biti kontraproduktivno. Neka se pojavi nekoliko finih duša koje razborito i saosjećajno šire poruku, objašnjavaju i podučavaju… stvar će potom sama od sebe da sklizne u debele uši onih koji su gluvi na nadogradnju ideala. Ne morate razvijati testise, vršiti civilizacijsko škopljenje – već samo postojeću platformu iskoristiti za izgradnju novog sprata. Matrijarhat je, ionako, prirodno dominantan poredak (pažljiviji, sveobuhvatniji, bolji, sadržajniji, zdraviji). Samo će se jednog dana vratiti na velika vrata… i tada će planeta reći “draga, stigla si kući”.

 

Za magazin “Ljepota i zdravlje”

Na pitanja odgovarao – Milisav S. Popović

Razgovor vodila Maja Popović, novinarka