I dalje njegujemo Janteloven. Preniješe nam ga stari, proslijedismo ga djeci… Nikako da batalimo đavolju rabotu. Svikli se u toj navici.

Da bi shvatili šta je, moramo dotaći sjever Evrope. Skandinavija nam je neophodna – jer mu je bila kolijevka. Prostrana i neobična teritorija – često je tretirana kao posebno mentalitetsko čvorište Starog kontineta. Iako su danas njene države bez premca u osvajanju “novih horizonata” – posebno kada se govori o tehnologiji i ljudskim slobodama – često se oni sami osvrću na gubavu svijest koja je nekada osakatila meso Sjevera. Na taj način se trude da poduče podmladak o opasnostima koje vrebaju iz Jantelovena – iz zla koje su njihovi djedovi srčano praktikovali.

Janteloven je norveški izraz za obrazac prezrivog ponašanja (emotivnog i psihičkog ugnjetavanja). U nekim atlasima ga definišu i kao mentalitet „duhovnog uniženja“. Radi se o socio-psihološkom terminu koji obuhvata negativne stavove sredine naspram ljudi koji su (šta god to značilo) “odskakali” od zajednice.

Prezri, otjeraj, ubij drugačije – urezano je u pločici što se čuva u Lundu. Muzejski eksponat srama iz doba kada su se klala pitoma grla. Janteloven je tako za dugoročnu posledicu imao usporavanje, povremeno i potpuno blokiranje razvoja naroda.

Potpuno izopštavanje naočitih pojedinaca – osnovna je odlika jantelovena. Iako bi se o pomenutoj zbirci stavova moglo govoriti naširoko, dansko-norveški pisac Aksel Sandemose je još 1933. godine napisao djelo u kom je izdvojio deset normi koje čine njegovo jezgro…

Glase: 1. Nemoj misliti da si po bilo čemu poseban, 2. Ne misli da si dobar kao mi, 3. Ne vjeruj da si pametniji od nas, 4. Nikako se ne zavaravaj se da si bolji, 5. Ne misli da znaš više od nas, 6. Ni ne pomišljaj da nas u bilo čemu nadamašuješ, 7. Ne vjeruj da išta vrijediš, 8. Ni ne pomišljaj da nam se suprotstaviš, 9. Ne misli da je ikome stalo do tebe, 10. Ne misli da nas ičemu možeš podučiti.

Smatralo se da „napredni“ donose promjene koje mogu biti pogubne za ustajale mozgove i njihove životne navike… te se strogim pridržavanjem Jantelovena čuvala „stabilnost“ društva.

Tek vjekovima kasnije, ratovi, egzistencijalne krize i druge pošasti su naučile Skandinavce da se upravo davanjem prostora naočitima doprinosilo opstanku… ali i napretku roda.

U švedskom jeziku postoji jedan izraz, za mnoge druge neprevodiv – a glasi lagom. Bješe on lukav odgovor na Janteloven, gdje se „prava/srednja mjera“ smatrala najboljim vidom ponašanja. Lagom je nametnut od strane onih koji su jedva preživjeli činjenicu da ne smiju više da praktikuju Janteloven. A pazite ovo, mi smo od onih rijetkih nacija, u kojoj lagom ima parnjaka. Naša riječ „taman“ (knap) u potpunosti oslikava njegovo značenje. Šveđani su tako, zadugo, vjerovali da zajednica treba da bude bolje mjesto za individualca i tolerantnija po njegovu osobenost… ali da i on sam ne smije mnogo da “odskače” (opet ovaj izraz). Tačnije, „savjetovalo“ se da svako treba da bude lagom manen – „sveden čovjek“. A ako je neko proklet talentima, neophodno je bilo da izlomi zglobove genijalnosti… da prosto ne bi štrčao. Takav bi vrijeđao većinu. Naravno, kako je evolucija za vrat ščepala Janteloven… slična sudba zadesi i šugavi lagom.

* * *

Bila je ta jedna djevojka… uvojaka od kojih se napravio ležaj za mirise maja. Očiju prozirnih kao što se zelena travka providi kada dopusti suncu da je zrakom zastakli. Ramena malo spuštenih, da čuvaju kapiju od srca prezrelog.

Pojele su je ovdašnje oči… one masne, nakačene na lica što liče na majmunske face. Izgrizle su je priče koje su rasle kao što kvasac naraste kada se ostavi bez zabrane. Htjela je da se sakrije. Otišla je… ali drugačije.

Pitala se zašto je boli kada se o tuđe poglede sabije?

Zato što drugima smeta svjetlost. Hoće, Jelo, da te ugase.

Ubijedili su je da nestane… jer je drugima tako ugodnije.

 

Nju jesu. I malo im je… Ali, kad god namirišem trag kiše shvatim da ti nisu oteli titulu… Pa čak i da drugi ne pamte ja volim da pamtim kako se odmarao maj u uvojcima jedne cure – u sjaju kose Jelene od Rose.

 Gdje god da si, nadam se da si odbranila ono što jesi.

Previše sunca… a ovdje su ljudi na sunca alergični…

Ti živi… imala si se, Jelo, rašta roditi.

 

 

Milisav S. Popović

*** Priča, u formi kolumne, objavljena u dnevnim novinama “Dan”. Sva prava zadržana, i autorova i izdavača. Hvala vam na čitanju.

*** Ukoliko želite da redovno pratite kolumne, pridružite se zvaničnoj stranici na Fejsbuku: https://www.facebook.com/mili237