Tripleks diabulus čine tri aktera: dželat, trovač i bogomoljka. Drevnost ove podjele, pratiće tekst tadašnjeg stila.

Dželat – nemilosrdna snagatura što raspoluti glavu za bačvan sitnicu. Dobra stvar, donekle: sa njim uvijek znadeš na čemu si. Kazna je neminovna, sinovče. Taj pitanja ne postavlja. Nema mravinjanja po njegovoj savjesti. U klanju, vjerujem, ne vidi zadovoljstva – već obavezu koja mu je, pogodnome, pružena.

            Loša stvar, odnekle: nemoguće ga je ubijediti na značaj nečija života. Nema poštovanja ni prema kome, osim prema onom ko mu je omogućio da kažnjava. Sve druge duše mu zaudaraju – jednako je kadar da sasiječe najboljega ili silovatelja. Tja, opasna kreautura od koje treba bježati zavazda.

Trovač – koristi ljudske slabosti kako bi se privukao čovjecima. Saznaje mu meka mjesta, pa ispusti stihove da ga zavede. Govori stvari na koje imun ne moš biti. Kako dani prolaze, pronalazi načine da kratkim ubodima našiljene travke uvede lan ikru u krvotok. A od takojeg otrova se prvo kosti sparuše. Nakon deset dana, nesrećnik ili nesrećnica povijaju se u grehotnim bolovima… opet u naručju pjesnika, tražeći utjehu i slad lažni, te opranu nadu da će sjutra biti sve kako treba.

Dobra stvar kod trovača, donekle: jeste gad, jeste da glumatanjem žrtvu zavede, ali joj i na samrtnoj postelji izgleda kao da mu je stalo. Stane tako i jeca. Iako lan ikru ne prestaje da ukapava.

            Loša stvar, odnekle: zbog trovačke poezije nekoliko gradova je bilo spaljeno u pokušaju da se doznaju verse… jer, znadi, te ti stvari poput bajalice opijaju prostodušne. Zaslijepe krasnom mrežom i nema oporavke!

Bogomoljka – a taj ti je pa ponajgori! Kad taj ili takva zavoli, samo se nadima od ljubavi. Prekipi preko ljudske soli, pa mora da se čojeku osveti. Osveti, velim ti! Jašta! Ubiva onoga koga zavoli. Zbog nje je pripremna da učini sve na bijelome svijetu. Odavde pa do Azarije da ode. Da odigra razna kola, samo da zavede… i ugrabi, pa da je više ne ispušti. Nakon toga – na najsvirepije od poznatih vještina, kida grlo ljubavnika ili mu crijeva prospe, zasiječe žile oko peta… jer smatra da je oduzimanje mogućnosti života onome koga voli, najsvetija dužnost ljubavi.

Dobra stvar, donekle: čovjek bogomoljka nosi skupocjene darove onome u kog se zaljubio. Istinski pati, ako njegova ljubavnost pati. U stanju je da učini sve kako bi je oslobodio drugih problema… samo da postane potpuno i apsolutno njegova.

*

Ovaj kratak spis o podjeli uloga, ispisan je “romansijerskim” stilom našeg podneblja – kakav je postojao prije nekoliko vjekova… Tripleks je djelo (latinskog) autora kojeg istorija dugo nije mogla da evidentira. Pa mu dadoše ime Kasius Diks… no, u poslednjih nekoliko decenija, dođoše do iznenađujućeg otkrića. Nije Tripleks diabulus nikakva literarna konstrukcija, radilo se o nečem značajnijem – mnogo važnijem! Bješe to prva, pokazna bilježnica o vrstama karaktera (ono što moderno doba naziva psihoanalizom). 

*

Postoji i Tripleks patrocinium. Čine ga tri karaktera odbrane od zla: vuk, pijetao i vidra.
Ako čovjek ima vuka u grudima, ondak ima i mjesec pod stopama. Kadroća njegove snage je pogolema! Samo vuk može da proždere dželata.

Pijetao more biti žena – i samo jedino ona. Vriskom u zoru oda trovača. Treba ga ubiti srpovima i zaplet na kapije… kao opomenu drugima.

Vidra stanuje u djeci – samo ako su od grijeha čista. Očima tjeraju bogomoljke… ništa od njih ne ostane osim tropa.

*

I gdje svijet stiže? Pruženi su dvogledi i lupe – da bolje savladamo ljude. Da vidimo porube, prepoznamo grube… i na kraju od sveg tog soja definicija, ne nađosmo u ljudima spokoja… mnogo je brate nesoja. Mnogo uvijenih prizora.

San o čovjeku, kakav čovjek treba, bude toliko dalek da ti se sanjati ne da…

Onda priđem početku svih početaka… pa u sebi deklamujem priču o dželatu i sjekirama. Ta bezobrazna vrijednost Tripleksa. Tako prosta i nemilosrdno čista. Jer, u pitanju o đavolima, leži odgovor od tri smisla: sve što ti treba jesu vuk, pijetao i vidra.

Da li je moguće da je odbrana ljudskosti u životinjama?

A opet, kako spasiti ljude, kad im je već u krvi lan ikra?

Kako preživjeti ljubav, kad te grli bogomoljka?

Vele da je istina uvijek ista… ako ne nanosiš bol, bol će ti biti nanesena.

Pa šta onda ima smisla?

Nisi ti samo jedan od karaktera… u tebi stanuju oba tripleksa.

Jesi nekome odbrana… ali brate, drugima si prokleta tamnica.

 

Milisav S. Popović

 

 

*** Priča, u formi kolumne, objavljena u dnevnim novinama “Dan”. Sva prava zadržana, i autorova i izdavača. Hvala vam na čitanju.

*** Ukoliko želite da redovno pratite kolumne, pridružite se zvaničnoj stranici na Fejsbuku: https://www.facebook.com/mili237