Kamfor, tvar koja nije nepoznata prosvećenijim ljudima. Smolasta materija, bijele boje, neobično prozračne strukture i snažnog eteričnog mirisa – skoro da rashlađuje prilikom udisanja. Dobija se iz zimzelenog kamforovog drveta. Čuva se u bočicama ili staklenim minđušama – koriste je u medicinske, ritualne, a ponekad i začinske svrhe. Iz Indije je proistekla izreka da „ništa nije bijelo kao kamfor“. Kad se kaže da neki čovjek miriše na kamfor znači da posjeduje uzvišen um i čistu pojavu. Međutim, rijetko se kad slično izgovara, i u takvim slučajevima se ukazuje na osobu koja je nalična onom kako mi vidimo sveca.

            Ipak, stvari i pojmovi se preuzimaju… u nedostatku forme, koja bi upakovala suštinu, humanističke nauke su posudile kamfor i njegovo značenje da bi zaštitile jednu neuhvatljivu pojavu –  duše koje traju naočitije. Nazivaju ih kamforfili. I ima ih manje nego što možete zamisliti, ali češće nego što se možete nadati. Stubovi su opstanka cjelokupnih naroda, iako njima nikada i nigdje opstanka nema.

            Kamforfili su stekli ime i kategoriju u fenomenologiji ličnosti. Ali i majke naših baka (prije naučnih zabilješki novog doba) su bile svjesne njihovog postojanja, pa su ih prepoznavale i nadimkovale kao „stare duše“ ili „anđelije“. Kazivalo se da oko sebe uvijek imaju bijelog sjaja i miris kože koji mami i uspava.

            A šta im to daje posebnost? Čime se odvajaju od drugih? Zaboravimo za momenat bajke i poetiku sricanja, držaćemo se onog što se zvanično ispisuje kao odlike kamforfila.

            Imaju neobjašnjivo jaku intuiciju – osjećaju svakog pojedinačno, makar se nalazili u masi. U stanju su da predosjete smrdljivu krv iz svake vrane koja se okolo oholo kreće. Takođe, kamforfili iritiraju izopačene ljude – tjeraju ih da se pribiju uz zid i pokažu očnjake. Dječaci kamforfili češće će od druge djece da budu izopšteni iz vršnjačkih krugova, a djevojčice kamforfili za dvije trećine uloga imaju opasnost da budu fizički zlostavljane od drugarica. Jer zlo što obitava u djeci želi da skriveno zri – smetaju mu oni od kojih se ne mogu sakriti.

            Fizička dopadljivost – druga važna karakteristika kamforfila. Iako ne moraju biti idealnog tjelesnog kroja, ispoljavaju izuzetno snažan magnetizam – nesputan „hemijski trag privlačenja“. Odrasle jedinke upijaju pažnju većine. Slana su slad za svačije oči. U svemu ovom trpi se i jedna protivurečnost – rijetko kad će se neko potruditi da zavede kamforfila.

            Produktivna svjesnost – stanje koje se tako teško postiže, u njihovom slučaju predstavlja prirodnu spontanost i treća je osnovna karakteristika kada je kamforfil u pitanju. Otvoreni su za sve mogućnosti, svjesni svega što ih okružuje. Nisu gladni uspjeha, svijeta ili tuđeg blaga. Istovremeno osjećaju sirova stanja uma svakog čovjeka sa kojim vode razgovor. njih je moguće slagati… ali samo jednom.

            Povinuju se vremenu bez pritiska godina – što psihologija baš i ne razumije, imajući u vidu da svako čeljade žali za mladošću. U slučaju kamforfila prolaznost je tako lagano prihvatljiva. Možda su zbog toga bake iz naših priča govorile kako su „starovjekovne duše“ – nečemu što se iznova i iznova rađa, utrka za godinama bi bila suludo trošenje suza. Ima toliko ljepših tuga za kojima se valja isplakati.

            I najvažnija od svih raskrsnica koja „duše bijelog sjaja“ odvaja od drugih jeste osobenost darova koje nose. Lakoća stvaranja. Ako im se pruži prilika izrodiće djela sa prepisom vjetra. Neponovljive stvari kojima neće biti premca.

* * *

Ovdje smo da budemo provjereni. Koliko smo dobri i kako smo činili neće samo suditi bogovi već oni koji su bogomdirnuti na zemlji.

Najdivnije stvari su izuzetno pristupačne… kao i najdivniji ljudi… tegobno je što su rijetki. Skoro, pa nevidljivi.

Ovaj svijet, u presjeku trbuha – lošim curi kad dođe do izdisaja… no, ono što ga oporavi, krv je kamforfilska.

Za svakog tebe, što stojiš pognuta srca, i ne znaš kako skriti da si mjesec i planina – dovoljno je samo da pokažeš krila… dovoljno, ljudino naočita.

Svuda okolo pustinja od suvih pogleda, žednih lica… ti znaš koja je tvoja uloga.

Donesi doba zimzelenih kiša.

Milisav S. Popović