Odveslali su do sredine jezera. Osvrnuo se ka obali – kad je bio siguran da nema nikoga, izvuče telefon i baci ga u vodu. Dade mu znak da uradi isto.
– Mislim da je bezbjedno.
– Pričaj. – riđa glava na širokom vratu prozbori, uvježbano skrivajući uznemirenost.
– Je li ti poznat “Kejn efekat”?
– Ne baš.
– Nezgodno da tek tako bacim definiciju… – palcem utrlja lijevu stranu lica – Možda je lakše da objasnim kroz situaciju. Sjećaš li se operacije “Heleb”?
– Naravno. Ona te proslavila. Jedna od značajnijih misija u poslednjih dvadeset godina. Razbijanje terorističe logistike. Svima si postao idol – osmijehnu se – I svi su u Agenciji bili ljubomorni na tebe.
– Da.. – stegnu prstima kapke – Slava, ljubomora… sve trice i kučine.
– Zašto?
– Slušaj… više ne znam da li tonem ili sam tek isplivao. – još jednom baci pogled ka obali – Trebalo mi je vremena, previše prokletog vremena da shvatim ko stoji iza “Heleba”.
– Ekstremisti?
– Hm… ali “ko” iza njih? – udari dlanom u nadlanicu – Kada su počele pripreme za kontraudar, izabrali su me za Antenu. Sve je dolazilo do mene, i sve je moralo da prođe kroz moje oči i ruke. Tone papira… trilioni podataka o helebovim ćelijama… o atacima koji se pripremaju po cijeloj Evropi… Crvene zastavice su vrištale posvuda. Analitičari su procijenili da će talas terorizma i upotreba biohemijskog oružja krenuti za, bezmalo, godinu dana. Samo sam toliko imao da pripremim jedinicu. Svega 12 mjeseci.
– I odradio si vrhunski posao.
– Jesam… – opsova – … I time postao najveća budala.
– Ne razumijem?
– Obučio sam trideset ljudi. Svakog od njih sam birao prema specifičnim kriterijumima… Agencija mi je dala uvid u svaki dosije, u svakoj ispostavi na planeti. Bili su to kolosi među divovima. Stvorio sam dvadeset pet komandnosnih regruta i pet profiličara. Svaki kadar da se nosi sa najvećim izazovima. – pogled mu presiječe njegov – Bili smo kao porodica. Ona koja se savršeno uklopila.
– Da… razumijem tvoj bol. Dali su živote za spas hiljade i hiljade nevinih.
– Tako je rečeno. Tako su mediji prenijeli.
– Pređi na stvar… molim te.
– Kada je došao taj oktobar… i kad su njih tridesetak poslati u Srednji svijet… znao sam da se u njih možemo pouzdati. Promijenjeni su im identiteti. Čitava biohronologija je vezana za daleki i nepoznati prostor. Kamuflaža je bila idealna. Bez rupa. Samo je bilo pitanje dana kada će se infiltrirati u Heleb i postati njegov dio. Da ga unište iznutra. Ali, ono što je stiglo, glasilo je “Tu smo. Nismo pronašli ništa. Molimo za dalje instrukcije”. – ruka mu klonu – Sledećeg dana su bombardovani. Svijetu je javljeno kako je Helebov logistički centar uništen.
– Šta hoćeš da kažeš?
– Iscenirali su opasnost… Agencija je ubijedila mene, cijeli svijet o postojanju Heleba. Tražili su da napravim tim… i poslali ga pripremljenog da se ubaci u tu fantomsku organizaciju. Na kraju su njih ubili, saopštivši da su uništili ekstremističku centralu. Svijet je odahnuo od opasnosti koja nije ni postojala. E to je “Kejn efekat”… Ako opasnost ne postoji, stvori je, kontroliši i eliminiši. Umjesto da lovimo monstrume… mi smo ih odnjegovali… pa ubili. Da bismo izgledali kao spasioci.
– Zaš-zašto mi sve ovo pričaš?!
– Kako se zove operacija koju vodiš?
– Igni.
– O užasnoj drogi koja se pojavila na rubovima mediterana, navodno.
– Kako znaš?
– Šta je Agencija tražila od tebe kao glavnog hemičara?
– Da sintetišem jedinjenje prema podacima koje imaju sa terena… da bi znali sa čime imamo posla.
– Zapravo su tražili da je napraviš.
– Ne misliš valjda…?
– Mislim… svijetu treba nova opasnost i masovna histerija… kao bi se lakše kontrolisao… Ti si, moj brate, “Kejn” svog “efekta”.
Dok ga je preneraženo gledao i pokušavao da dođe sebi… odozgo, daleko od njihovih pogleda, dron je zazujao. Za pola minuta projektil će uništiti čamac na jezeru.
Ruka koja je aktivirala dugme bila je na misiji “Stražar”.
Zadatak: eliminisati špijuna koji je podrivao Agenciju.
Da li je i na trenutak pomislio da se radi o još jednom “kejn efektu”?
Milisav S. Popović