Toba. Jezero na Sumatri (Indonezija). Mjesto gdje su nastali prvi ljudi. Njihovi smo, i samo njihovi potomci (ako se u međuvremenu nauka ne predomisli). Prije 75.000 godina ona nije bila mirna jezerska površina - kakva je danas - već vulkan... vrlo, vrlo neobičan....

Razlome se. Stvari, lјudi... pa i ti sam. Shvatiš da kao cjelina nisi dovolјno dobar, snažan i spretan. Treba ti da rasteš, omoćaš i... i osvajaš? Ali kako da nastaviš sa rastom kad si to već odradio? Jesi... ali ni za šta nisi stasao. Šta osvojiti kada sve što je...

- Eto tako... - i izvuče iglu iz male vene. Zagnjuren u ćebence, čuvao je pogled od uboda, misleći da se time sakrio od bolnice. - Spava li ti se? - dotače mu vrh nosa. - Spava... - Boli li te nešto? - Ne boji... - njoj se, međutim utroba cijepala gledajući ga kako...

Tripleks diabulus čine tri aktera: dželat, trovač i bogomolјka. Dželat - nemilosrdna snagatura što raspoluti glavu za bačvan sitnicu. Dobra stvar, donekle: sa njim uvijek znadeš na čemu si. Kazna je neminovna, sinovče. Taj pitanja ne postavlјa. Nema mravinjanja po...

Hekat, opačinsko zlo, demon kom nema ravnog - svakih osamdeset lјeta pokušava da se domogne lјudskog svijeta. Žderač duša kog i sama smrt zove Ubica. Može ga zaustaviti samo najčistokrvnija iz reda vikarki. Isijecanjem sopstvena srca. * * * - Zašto mi nisi rekla? -...

- Čiko, u šta to gledaš? - Ja, ovaj... - trznu se - ... hm ... gledam u suton. - Je li ti lijepo? - Jeste... valјda jeste. - načučnu pa se bolјe zagleda u lakookog klinca - Jesi li se izgubio? - Nisam. Nego sam tebe vidio odozgore. - Jesu li te tvoji doveli do jezera?...

A šta kad se domognem vrha? Gledaćeš na drugu planinu. Poželјećeš da do nje dosegneš. Znači, nema kraja? Nema. Jer to što si tražio nije ni bilo na vrhovima. Nego gdje? U trajanju sebe... uz otklјučavanje sopstvenog prisustva. Bez pauze. Bez izgovora. * * * Tri nivoa...

Trudim se da mi struka dodirne literarno izražavanje taman onoliko koliko vi sami osjetite potrebnost takvog začina u informaciji koju želim da podijelim... a da se, opet, stihovi ne pomute plastikom. Jer, živimo u svijetu gdje su mehanika i digitalno usisali emocije...

U kamenoj kući, sa kostima od drvenih greda, ugradni kamen je mirisao na lješnik, a dah iz doma na listove nane i srž dvije duše - što su kradimice nešto znale. Pa su se dogovarale. – A sad, uzeću ti krila, ljubavi moja… – mati joj reče. – Ali, kako ću do neba? –...