Zamisli more... veliko kao sva prostranstva. Uvaljaj u misli i ovo - da je toplo i mirisno kao grlo djeteta. Da traje negdje u nekim dalekim oblacima i zapljuskuje orbite sedam Sjevernjača. Zamisli da je u obliku napuklog nara iz kog se širi staklasti etar opsidijana....

- Ajde Mili, molim te! Ispričaj mi nešto! - poče zubima da skube rukav od trenerke. - Ma, evo ga đedo tu, pa nek ti on priča. - Nećuuu.... Oću ti! Đedo će o partizanima i Nјemcima i dinosaurusima... ne zna ništa ni o poslednjem ratu! Taj je zastario. I ne vjerujem da...

Kad ti sledeći put budu rekli: oprosti onima koji su te povrijedili, zavoli one koji su te izdali, pruži hlјeb onima koji su te kamenovali, zagrli one što bi te ubili... samo se nakloni, spusti dlan na srce i reci "Evo, sve trčim". * * * Svakog dana naučiš nešto novo,...

- Pa šta to očekuješ od smrti? - suze mu orosiše grubo lice. - Bolji život. - obrva se prelomi iznad blagog oka vođe puta. - Zato joj žuriš u zagrljaj, je li? Nasloni čelo na čelo umjesto odgovora... stari način dijeljenja utjehe među vitezovima. Svuče verižnjaču,...

 Ne možemo ljude učiti iz knjiga. Ali zato bogove možemo. * * * U ovim brdima, na ovim dolovima bilo ih je mnogo... previše čak. Većina nisu imali imena, ali su ostali upamćeni kao Kameni, Zubati, Krvavi, Ljuti, Grdni. Hranili su se krvlju, mesom predaka. A kada bi...

Koliko god jezika savladao ne znači da ćeš zbog toga bolje razumjeti ljude. Možda jer se govor tijela samog života najbolje spoznaje u slikama. Treba posmatrati kako se svijet snalazi sa bojama. Daj da malo preispitamo sve što je tek tako dato u svakodnevnim...

Najviše od svega ga je zabavlјalo kada bi mu sa peglom započeo dan. Bila je draga, istovremeno drska - ko stari bojler. Nјega se doduše nije sjećao, ali su mu stolica i tepih rekli da je pegla najviše vremena provodila sa njim - smatrajući ga najmudrijim. Odnijeli su...

godine nakon nastanka svijeta  - Gurnite ga ispod! – čvornovati starac koščatim prstom pokaza na kažnjeničko mjesto. Nekoliko snažnih mladića munuše laktovima čovjeka u vezovima. Ovaj se zalјulјa, umalo spotače, ali se vješto osovi i na kraju sam zakorači tamo gdje je...

Našao je tamo gdje su mu i rekli da se najvjerovatnije zavukla. Usred vrta, bosonoga i mokrih krajeva halјine. U ruci je držala sandale, podigla čelo put neba i nešto mrmlјala zatvorenih očiju. Napomenuše mu ranije tog dana da je svojeglava. Doviknu: - Gospođo!...