Trag uteklog

– Namjeravaš li tako cijelo jutro? Uronjen do pola, da zuriš put neba? Okrenu se, dobro vodeći računa da se voda ne zaljulja… Ovaj bi na stijeni, nekih tri-četiri stope iznad njega. Uspravan i prkosan… u stavu lovca. Rano sunce mu lice ustaklilo...

Svirepo sedlo

Usjek između te dvije grozomorne planine čuvao je mjesto od pitomog rastinja… Svirepo sedlo – dosta neprimjereno ime, ako pitate mrtve. Sedamnaest humki, u svakoj kosti prema velikoj zasluzi. Divljina i monstrumi tu nijesu smjeli… osim da posmatraju...

Miris rose

Bio je kako strast nalaže, očigledno zgodan, kad oči ne znaju šta prije na njemu da odaberu. I robusno nježan… takve mekote, da samo snažan muškarac može da je nosi. Opio je… prvog trenutka kada su ga isprebijanog doveli. I ostao joj u kičmenoj kori…...

Rapska raspeja

Ima tih, svakojakoštarija, što su se za kaiš prikačile, pa ćule za jučerašnjim – vuku se još iz mitologije djetinjstva… Ostanu pored misli, sve dok ne odrasteš – tek naknadno, u polučasu, kažu zašto su se uz tebe zgučile. Tako je sa “crvenim...

Zalagaonica

– Dosta fin san… pun. – (obrće bojanu materiju po rukama) – Jeste li sigurni? – Da. Potpuno. – Čak ni pramičak da zadržite? – Ni pramičak! – Hm… dobro… – (pažlјivo smjesti čovjekove nade u stakleni...

Od svih pjesama

Čučeći, oslonjen na vrata helikoptera, zurio je kroz prozorče iznad njene glave. Zagledan u noć – reklo bi se. Istina bi – izbjegavao je da je pogleda. Makar dok svršetak ne počne da pjeva najskuplju od svih pjesama. Djevojčica sporo uvuče dlanove u krilo...

Mimo drugih

Baš trun trenutka prije nego što je bijedan odgovor zalajao u glavi (“Gotovo je!”), drud ga stegnu za lice i viknu “Saberi se! Dovedi ždrebe! Odmah!”. Nije se pomicao… samo je blenuo u novorođenče. Rupa na sitnim grudima, i sve ređi...

Sve je dva

Liči na kozju stazu, ali nije. Koze tuda ne prolaze. Ukazaće se odmah, čim zaobiđeš sve ono grdobno kamenje. Pođi njome i hodaj dok ne istrošiš korake, čak i tada ostaće još od vijugave trapatnice… kad prestane, stići ćeš do mene. Saznaćeš što niko nije, ali...

Posinak

Prošlo je godina, ne mnogo, ali je njemu svaka izgledala kao stoljetna. Sada, na visokim zidinama, od kamena i tuge iz njegovih kostiju sazdanim, stoji i posmatra gorštački svijet koji će uskoro postati njegov… možda. – Zove vas… – glas nobla...