Postoje dva oblika krivice: objektivna i subjektivna. Prva je očigledna, prepoznata, utvrđena i snosi konkretne posljedice (sud, osuda i kazna)… Subjektivna je “lizijerna”, neuhvatljiva i uvijek se tiče čovjekovog moralnog kompasa (brkaju je sa grižom savjesti, različite su – mada jedna ide uz drugu). Obje varijante su jasne svima, i čovjek bi ovim mogao da zaokruži pojašnjenje. No, kao što u svemu postoji naprslina – i aspekt krivice pati od devijacije.

Nekih tri decenije unazad, profiličari su u segment “socioahezije” upisali guilty by association, pojam koji se kod nas može prevesti dvojako: 1. krivica prema udruženju ili 2. krivica prema asocijaciji. I došlo je do terminološko-pojmovne pometnje, toliko da se zašlo i u pravno-krivične hronike. Elem, krivica se, kako pomenusmo, odnosi na dokazno da ste uradili nešto loše ili pak na ličnu percepciju da ste uradili nešto loše. “Nešto loše” je identifikator čina. Od skora mu se pripisuje još jedan kvalifikativ – “na nečiju štetu”. No, krivica po asocijaciji znači da vi lično niste uradili ništa loše, ni na čiju štetu, ali su to učinili ljudi sa kojima ste, na neki način povezani. Čovjek se smatra krivim zbog konekcije sa prestupnicima (ili onima koji se smatraju “prestupnicima”).

Sad… zašto je ovo bitno? Upravo zbog socioahezije… Mi smo, spontano, uprogramirali kod guilty by association u naš spoznajno-duševni aparat. I njime se, nažalost, rukovodimo kroz interakcije sa bliskim, i ne tako bliskim ljudima. Da bi pojašnjenje bilo aplikativnije, valja navesti neke od primjera:

– Biti član problematične familije, čiji su članovi mahom kriminalci. Svako ko je dio te porodice (a nevini su) smatraju se, takođe, razbojnicima.

– Ako ste od onih koji ima dosta prijatelja koji varaju svoje supružnike, na osnovu primjene “krivice prema asocijaciji” – mogućnost da vaš partner razvije ubjeđenje da ćete vi (ili već jeste) varati je eksponencijalna.

– Biti član neke od religijskih frakcija  koje su prepoznate kao fanatične, ili čiji drugi članovi fanatično nameću stavove, automatski se lijepi i za onoga ko je samo vjernik (jer guilty by association tu rijetko dozvoljava prostora za izuzetke).

– Gledajući na advokata za krivična djela kao na zlog jer brani kriminalce, čak i ako prema službenoj dužnosti samo radi svoj posao – automatski se podvodi pod “krivac prema asocijaciji”.

– Smatrati pripadnika jedne nacionalne grupe kao “opasnog i neprijatelja” zato što je u prošlosti bilo sukoba između nacija – je najčešći primjer određivanja krivice prema pripadnosti (opet, prema asocijacijaciji).

– Zbog skorašnje pandemije, evidentiran je najveći ikad zabilježeni porast ksenofobije (prema Kini i Kinezima), koji će se teško i mukotrpno regulisati – jer je asocijacija razloga nastanka virusa, ujedno razlog nastanka određujuće krivice (i ona je fiksna, skoro nepokolobljiva i opet se zasniva na guilty by association).

– Čak i ako krivica bilo kog tipa ne postoji kod veće zajednice, ali na osnovu naših predrasuda, smatramo da je na neki način zajednica felerična/opasna/toksična – svaki pripadnik te grupe je za nas “krivac prema pripadnosti”.

Jer, čovjek je uspio da izopači i sam pojam šta krivica predstavlja. Iz prostog razloga što želi da njegova ubjeđenja budu fiksna – svaka činjenica koja bi dovodila, upućivala na to da su mu saznanja pogrešna, smatraju se ofanzivnim, a mjesto (ljudi) porijekla tih tvrdnji krivcima.

Osim što se guilty by association nalazi u vrhu ljestvice predrasuda, ujedno je dvoglava aždaja… jednom glavom bljuje vatru (okrivljuje i krivi), drugom ledi krv – jer dovodi do ogromne akumulacije “nepriključenog stresa” (onaj stres koji je konstantan, pride ne umije da bude olako evidentiran).

Mjesec svijesti o predrasudama i stresu se obilježava svakog aprila od 1992. godine.   Ove godine smo zamoljeni, svi mi koji se bavimo fenomenološkom deskripcijom, da pružimo doprinos u edukaciji… makar u identifikaciji pojma guilty by association.

Ako je ova kolumna, za koji trenutak sklonila zavjese sa musavih prozora, urađeno je nešto…  opet, plašim se da ništa od ovoga neće stići do zadrtih mozgova.

A davno sam shvatio, jedino gore od neobrazovanog čovjeka je loše obrazovan čovjek.

Takav čovjek, i takva gomila su postavljači polja mentalnih mina po kom korača cjelokupno društvo… i tu je njihova “krivica prema pripadnosti” potpuno legitimna. Potpuno, i bez izuzetka.

 

Milisav S. Popović

 

*** Priča, u formi kolumne, objavljena u dnevnim novinama “Dan”. Sva prava zadržana, i autorova i izdavača. Hvala vam na čitanju.

*** Ukoliko želite da redovno pratite kolumne, pridružite se zvaničnoj stranici na Fejsbuku: https://www.facebook.com/mili237