Podsjetiću… Prije mnogo godina, napisao sam tekst koji je neočekivano hitro postao interesantno štivo. Nakon objavljivanja u “Danu”, priča o “Aldijaninom čvoru” (duševnoj oluji) je ubrzo završila na brojnim portalima, u regionalnim kućama dnevnih i nedeljnih izdanja. Dva puta je objavljivana na stranicama “Dana” i oba puta je ponukala raznovrsne glave da doznaju više… Neki je zovu “vidovitom”, jer je (kao) predvidjela epidemiju, religijski fanatizam i novi rat (koji prijeti da eskalira). Ipak, Aldijanin čvor je drevna filozofska teorija koja nikada nije dokazana, a koja se vremenom uporno samopotvrđuje. Tada smo samo predočili šta ona podrazumijeva. Danas je vrijeme da saznate šta je prouzrokovala.
* * *
Najprije objašnjenje…”Aldijanin čvor je civilizacijska promaja. Vrela, ciklična i kisjela. Pojavljuje se jednom u nekoliko vjekova… ili dva puta u sto dvadeset godina… zapravo, nema pravila. Usko je grlo, poput navoja iz nekoliko prstenova – kroz koje treba da se provuče svijet. Predstavlja rešetkastu strukturu što cijedi živu tvar, duši ne dozvoljava smiraj.
Aldijana u istom trenutku prodire svuda, obuhvati dišući svijet – bez izuzetka. U njenim raljama je svaka individua, ma koliko moćna… ma koliko uboga bila. Ljudska silnost, njoj je nebitna. Pošast, tako neophodna, kako bi se iz nas izleglo bolje sjutra.
Iako će predstavljati pelcer za naraštaje koji dolaze, najgore će upravo proći oni koje Aldijana zagrli i pritapše… A tu si ti, druže – sa svim svojim neprijateljima i dragim ljudima (uvjerenje na uvjerenje, a svako sa mutnog korita).”
Aldijana je satkana od pet navoja (ovog puta ćemo ih samo nabrojati, bez obrazloženja): mrzovolja koja je intenzivna i dugotrajna, loše slutnje i nesigurnost, intimna tuga, nezadovoljstvo mjestom i sobom, ratoborna sujeta. I svako čeljade na svijetu ih istovremeno prolazi i osjeća.
Prema teoriji, traje tri decenije (od momenta kada otpočne) – i uvijek se završava velikim nedaćama koje će svijet da promijene. Traži vatru i grotlenu krv, kako bi se izleglo novo jaje. Poredak pročišćen od zla i budalaština koje su ga do Aldijane prvobitno i dovele.
A zašto transformacija društva zahtijeva tako jake vulkane? Toliko užasne nesreće? Odgovora ima toliko, da niti jedno ne zadovoljava opravdanje. Izgleda da civilizacija ne umije da se presvuče, ako čovjek čovjeka ne sažvaće. I tako svaki put, kao arazmondska zmija, koja svlači čapru hiljadama zora, dok konačno ne postane zmaj.
I dođosmo do pitanja: šta je ovog puta aldijanin čvor prouzrokovao?
Nesnađenost. Prosto, nesnađenost.
Kada posmatrate društvene odlučioce, slušate besjede novih filozofa, mislilaca, političara, lidera, vođa… bez obzira sa kojih meridijana dolazili… sve što čujete je kritika i bijes! Ogroman bijes, ponekad nakićen mudrim izrekama, od kojih malo koja može biti upotrijebljena.
Zašto? Zbog nesnađenosti, narode.
Sistem koji je bio kolijevka modernog društva, postao je tijesan. Možda smo ga čak i prebrzo prerasli. Osmišljen je da traje, ali… dotraja.
Aldijana je donijela nelagodu, koja je izvukla golemu nervozu – i pojačala konflikte, istovremeno probudila prirodu da nas šamara… sve u cilju da pronađemo bolje rešenje daljeg opstanka.
Tu je problem. Ljudi ne znaju kako sačiniti novi poredak. Na čemu da se temelji. Nauka i tehnologija se eksponencijalno razvijaju, ali naše ćuše kao da su odlučile da bace sidro, i nasuku se na hridi izanđalih vrijednosti, te da ih kanda brane, iako ih niko ne napada. Iako ih niko neće.
Kolju se čiji je bog bolji, satiru jer tumače ono što je izgovorio (a niko ga nije ni čuo, niti im se Gospod obratio), uzimaju se teritorije iako sedamdeset odsto planete nije naseljeno, loše kulture prodiru u one koje su rafinirane… osjećamo ugroženost od istokrvnih, iako od sebe nestajemo. Imamo potrebu da se odbranimo, samo smo pogrešne okrivili… jer smo nesnađeni gdje zapravo da udaramo.
Tijesno nam je. A slobode na pretek, samo da nam je drugi ne osporavaju…
Bez poretka, i uređenog sistema se ne može. A ovaj kroz koji sve države postoje, dozvoljava gadovima da ga nagrizaju, a pemetnima brani da ga nadograde. Ključ i kalauz drže potpuno promašene duše.
Sve što treba, jeste da neko kaže, pruži odgovor na sledeće pitanje:
Kako dalje, a da DOBRIMA bude bolje?
Dok se ne dozna, Aldijana će da učini svoje…
Milisav S. Popović
*** Priča, u formi kolumne, objavljena u dnevnim novinama “Dan”. Sva prava zadržana, i autorova i izdavača. Hvala vam na čitanju.
*** Ukoliko želite da redovno pratite kolumne, pridružite se zvaničnoj stranici na Fejsbuku: https://www.facebook.com/mili237