Iznalaženje načina da se pojasni nečija ćud prevazilazi postojeću ponudu uvida, pa se često pribjegava asocijacijama, bezrezervnim poistovjećivanjima te analogijama sa onim što je čovjek saznao (čime je ovladao). Raznovrsne naučne poluge se koriste kako bi se sačinila povoljna definicija… Iako uvijek ostaje prostora za dodati sadržaj, pronaći valjan ključ je toliko teško – da se i približnost računa kao podudarnost (iako se brava njime jedva otključava). U svijetu profilisanja, neiscrpno je more takvih talasa… Zasigurno, “Obrnuti mjesec” (drugačije nazvan “Triton mehanizam”) predstavlja jednu od najstarijih klasifikacija – koja i danas ostaje rijetko evidentirana. Malo je ljudi za koje se može reći da su “tritonci”. I još je manje onih koji su se ovim pozabavili, a da nisu zvučali kao da gule plastiku… Ova matrica zalužuje da se dječjim prstom iznježi. Svaki drugi način ogrubio bi joj kožu.
Da bi shvatili o kakvom se karakteru radi – valja prvo pojasniti astronomsku komponentu.
* * *
Triton je najveći i najudaljeniji Neptunov mjesec. Posmatrano iz “osječne” (istougaono udaljene) tačke – djeluje kao da je Triton zapravo zvijezda, koja obasjava Neptun. To, njegovo, neobično izraženo svojstvo luminiscencije, u početku je zbunjivalo astrofizičare – do mjere da je prepirka da li se radi o dalekoj zvijezdi, ili svjetlećem planetoidu konačno razriješena 1846. uz zapis astronoma Vilijama Lasela, koji je potvrdio: “Triton je, ljudi, mjesec”. Ali, toliko čovječe zaseban…
U čitavom Sunčevom sistemu ne postoji satelit koji se ponaša kao Triton. Prvo, posjeduje retrogradnu orbitu – okreće se u suprotnom smjeru od rotacije njegove planete; drugo – toliko je udaljen da se stiče utisak da želi da “utekne” iz Neptunovog zagrljaja; treće – Neptunova gravitaciona sila konstantno oduzima Tritonu energiju (snagu), što proizvodi neočekivani momenat još intenzivnije svjetlosti (dok ga davi, ovaj više svijetli)… Očekuje se da će jednog dalekog dana, Triton naprosto da jurne u “samoubilačkom” urdu, i rasprsne se o planetu. Vjerovatno će tim činom poremetiti njenu putanju, ili će se krhotine preoblikovati u prsten, koji će opet, dovesti do promjene Neptunove prirode.
Upravo njegovo retrogradno kretanje, dovodi do najveće enigme… Svaki drugi mjesec koji nastane od tijela planete, prati u milimetar orbitu (kretanje) svoje majke. U smjeru kazaljki na satu. Zato neke naučne teorije smatraju da je Neptun zapravo “oteo” lutajuću planetu (planetodid) iz drugog dijela kosmosa… i prevarom ga vezao za sebe. Sve i da je nekim slučajem nastao iz Neptuna, Triton je “naočito čedo” koje posjeduje takvu tvrdoglavu snagu – da ga održavanje svog načina postojanja čini avanturistički usamljenim. A moć njegovog sjaja ostaje nerazjašnjena.
Tu, međutim, nije kraj… Triton se nalazi u poziciji hidrostatičke ravnoteže (dovoljno je masivan i stabilan), te su od skora počela istraživanja da li će se i neka forma života na njemu razviti (ili već postoji?). Ipak, za sada je ovaj “obrnuti mjesec” nahladnije mjesto koje je čovjek očitao… sa gejzirima koji izbacaju ledeni prah, koji štiti od “posjetilaca” i stvara veličanstveno iskričavu čapru.
* * *
Blistanje po receptu koje svijet ne poznaje, akt prkosa premu svemu što se diriguje… Dovoljno snage da neko vrijeme opstaneš, da dok drugi sa talentima, recituju – ti iz sjenke poješ. Kada putevi ropstva svakog orobe – nađeš drum koji ne može da te utekne, ali makar hodiš tamo gdje kažu, gdje brane da se ne ide.
I sve te proždire… ama sve!… guli do koske. A koža hladna ostaje… iako vatre skubu da se povinuješ. Ne daš… pjevaš dok se suze ne umore.
Moć sile ne priznaješ… iako ti ne da se otkineš.
San da možeš da istraješ, čini da sijaš i kada te guše.
Ostale pojave, druge duše, samo su poslušni mjeseci, što ponizno kruže… Ti si čedo druge istine, čije rođenje zbunjuje, pa hoće šamarima da te u istohodača prevaspitaju… ali, ne ide to tako s krilatima druže.
I kad se sve svede, a tačke preprave u zapete, dozna se o tebi sledeće:
– tu si (neznano otkud i kako ti je),
– hladnoća te brani od jarma uniznosti,
– ne činiš ono što drugi jure da urade,
– i uzdaš se da se sve može drugačije,
– donekle se stidiš svoje prirode…
Ovu matricu zovu “obrnuti mjesec”, i njome se neke duše s Tritonom poistovjećuju… Prelaz s neba u čovjeka, u spoznaju o tamo nekima koji su tek mjesec nekog gadnog sistema, nekakvog grdnog diva…
Ali, imaj na umu – prije nego ti dadoše etiketu “običnog”… dugo vremena su, ti isti, mislili da si zvijezda.
U dubini svog jezgra, tamo gdje se život namotava, nešto ti stalno govori:
Njihovo ime ti ne pripada.
Milisav S. Popović
*** Priča, u formi kolumne, objavljena u dnevnim novinama “Dan”. Sva prava zadržana, i autorova i izdavača. Hvala vam na čitanju.
*** Ukoliko želite da redovno pratite kolumne, pridružite se zvaničnoj stranici na Fejsbuku: https://www.facebook.com/mili237