– Dobar dan. – prihvati ponuđenu ruku i stegnu je na terasi vikendice u dijelu onoga svijeta gdje stanuju visoki četinari i sezonski migriraju najbogatije splačine planete.

– Dobrodošli! – potapša joj nadlanicu i džentlmenski se nakloni. On, sve su prilike,  nije bio od splačinastog soja… ali imao je parulјina, pa je i takve teško varila.

– Dobro… – povuče tanke prste nazad -… tu sam. Da počnemo? – svuče diktafon nakačen oko ramena.

– Da, i hvala Vam što ste ozbilјno shvatili djelove sporazuma.

– Eh… – usna joj se zategnu prema lijevoj jagodici, pa otkri skriven niz bisera – … Od onih sam koji sve preozbilјno shvataju. – kao da je nije ni čuo, zapali cigaru i odamče se.

– Vino? Limunadu? Mineralnu? – pomjerao je kažiprst i palac oko svitka dok je nabrajao.

– Pivo… – shvati da je vjerovatno izgovorila sasvim “primitivnu” stvar u tom domu gdje se kvase flaše šampanjca i vina starijeg od domovine iz koje je kao dijete izbjegla. Ali, eto – rekla je. Pivo je njenom novinarskom grlu oduvijek bio opora slad. – Naravno… ako imate?

– Svakako. – pucnu nekom nevidlјivom unutar luksuza – Ovo što ću ispričati je veće od Snoudena… od Vikiliksa… od svega što je major Ligd izrekao… Zapravo, mnogo veće od svega… ikada. Razumijete? – otkopča dugme s vrha košulјe ne skidajući pogled sa njenih usana. Ona potvrdno klimnu – Garantujete li da će priča biti objavlјena u srijedu?

– Redakcija i moj kredibilitet Vam stoje na raspolaganju. – nije trepnula, da od titraja kapaka slučajno ne pomisli da nije vrijedna povjerenja. – Sve je dogovoreno. I naslovna stranica je Vaša.

– Odlično. – pogleda put šume i udahnu bokal dima – Možemo da krenemo.

U glavi je već sve imala posloženo. Ponavlјala je pitanja danima. Naučila ih je kao što neko nauči težak tekst pred ispit… za predmet koji baš i ne razumije.

– Kreirali ste Omegu. Šta je prevashodno bio njen cilј gospodine?

– Omega je elektronski zapis sa varijabilnom lingvističkom matricom… Tačnije, kompjuterski sintaksički generator koji je imao sposobnost da simulira sve lјudske jezike i ujednači ih sa već postojećim programskim. – shvatio je da ona ništa ne shvata, zato je presjekao obrazlaganje i udario u međunožje središnjeg čina – Omega je stvorena da dođe do Alfa ketera – prvobitnog, prastarog i savršenog jezika.

– Aha. – taj dio je već poznavala (donekle). Pročitala je u poslednjih nekoliko sedmica tonu materijala – Alfa keter je do skora smatran mitom, zar ne? Mnogi ga zovu božjim jezikom. Ideja koja je do juče naučno diskvalifikovana. Do kakvog ste zaklјučka došli u istraživanjima?

– Gospođice… – nagnu se put nje i izlomi obrvu čineći čitav momenat previše tenzičnim – … Nije mit. Alfa keter postoji. Ja sam ga… Omega ga je rekonstruisala. – stegnu joj kolјeno, a ona kao omađijana ne bi kadra da se pomjeri – I jeste božji jezik. Tačnije, jezik na kom se Svevišnjem obraća.

– Samo malo gospodine… – srknu slegnutu pjenu sa čaše što je mirisala na kristal – …Vi tvrdite da ste pronašli i savladali jezik kojim Bog govori?

– Niste me dobro čuli… – zavali se nazad – … to je jezik kojim se Bogu obraća. Vjerovatno jedan od mnogih. Mi smo dokučili ovaj. Bog vjerovatno govori mnogo više jezika… Neću se našaliti ako kažem da je Onaon poliglota.

– Onaon?

– Ah, da… nismo sigurni kog je roda naš Svevišnji – tako da smo spojili “ona” i “on”, i dali mu pristojnije  ime od “Oče”. Zgodno, zar ne?

– Hoćete da kažete da ste spremni da sa njim…hm.. da sa Nјimnjom razgovarate?

– Već jesmo gospođice. – oči joj pukoše od širine začude – I odgovorio/odgovorila nam je.

– Molim?!

– Znam, znam… – srknu umlačeno vino, jer bogataši vole sve što je mlako – … Možete zamisliti kako je meni bilo. Dojučerašnji tvrdi nevjernik, naučnik ateista koji je u egzaktnom bitu tražio i nalazio odgovore za sve ono što nam je svemir bacio na glavu – u jednom trenutku sam se susreo sa Tvorcem i čuo njegove riječi jasno, kao što sada jasno vidim i čujem Vas.

– K – kako? – diktafon joj umalo skliznu sa notesa.

– Reći ću Vam glavno. – znao je da nakon ovoga nema povratka, i da će vjerovatno završiti u kazamatu na ostrvu nekog okeana. Prekršiće međunarodni ugovor o diskreciji između Amerike, Evrope, Rusije i Kine… bio je dio najvažnije misije, tima odabranih, ali, svijet je morao da sazna, pa je izgovorio – Tražili smo najbolјu lokaciju, mada je mogla i bilo koja… čak i ova možda – manu put zimzelene šume – … Ipak, odabrali smo Krnovo kao mjesto susreta… livadsko-planinsko uzvišenje u jednoj maloj državi na Balkanu. Interpretator Omege je bio momak sa čistim altom… vježbao je izgovor Alfa ketera već pola godine. Negdje oko 22 časa, kada se sve umirilo, uklјučili smo zvučnike, okrenuli sprave put zvjezdanog neba, put svih strana… ah, kako je to samo vedra veče bila…  i mladić je izgovorio ono što se čitav tim dogovorio da kaže. “Šta želiš Gospode?”. Smatrali smo da je to bolјe i uviđajnije pitanje od onog “zašto nas je stvorio”… makar za početak razgovora. Pa da vidimo kako će se dalјe odvijati stvari. – lupi se po nozi i zacenu – Uostalom, niko nije bio siguran da ćemo uopšte postići bilo šta!

– I? – lomila je prste.

– Ali jesmo. Uspjeli smo. – skrenu pogled – Odgovorio je… – usna mu zadrhta, suza skliznu sa one strane koju ona nije mogla da vidi, ali je osjetila da želi da zaplače. Iskontrolisao se. – Zvučalo je kao vibrirajuća grmlјavina… kao žubor rijeke, kao šum talasa i njihanje lišća, kao lepet krila laste… sve ujedno. Zvučalo je prosto… božje. – udahnu i roptajem kratkim prekide izdah – Našim spravama je trebalo svega nekoliko sekundi da prevedu odgovor. Omega je iscrtala na ekranu poruku.

– I?! – srce joj je zaćutalo – I šta je rekao?

– “Hoću da umrem.”

Milisav S. Popović