Šta će vaše strahove najbolјe da izliječi? Slične bojazni u drugima. Ako imate načina, vid da ih primijetite – shvatićete da pred ogledalom užas nije toliko grandiozan. Nikada ne prelazi visinu vaših leđa, zapravo, nisu vam ni do struka. A opet, treba naći isti kalup, naličnog čovjeka, da se dobro zagledate u sebe… gledajući u njega.

Gdje onda počiva snaga u iskuplјenju od spoticanja?

U damarima… pa čak i ovdje… u damaru od slova.

 *  *  *

– Riječi su sve što zbilјa posjedujete. Ništa drugo. Čim usta napuste postaju dio priče o vama. Formulišite rečenice tako da iskrenosti ne fali… ali pravite sitne kaskade. Da se zaštite. Do momenta kada potreba za štitovima prestane.

– Ljudi će vam ulaziti u život… mnogo njih možda. Lažno su nas naučili da samo najbolјi ostaju… Nije tačno. Prave morate da napravite. Pametno izaberite pogrešne. Tu je neophodna vještina. Jer, znate šta… i vi ste sami, jedna izgužvana košulјa. Spona među slomlјenima je najjača kičma u ovom zjapećem ponoru šetajućih ožilјaka.

– Uče nas da moramo volјeti sebe. I da je u pitanju aksiom i mjera svih mjera. Kako opasna formulacija. Mi postajemo ono koga i šta zavolimo u drugima. Ljubav, kao i dobrota su reflektne… zbog njih, zbog svega toga ćete postati bolјa osoba.

– Loše misli su dio uma… Ne mogu se izbjeći, ali valјa ih iz centra mozga premjestiti u jednu od sporednih ulica. Neka koračaju sa vama… uporedo. Magistralu prepustiti nadanju, želјama i vedrim mislima.

– Postoje prelijepi lјudi. Ali ima i onih manje lijepih koji nose nešto što je više od toga… U rečnicima se nazivaju “matsia” – skromna lјepota što je od najlјepše punija. Ako ih poznajete, čuvajte ih do kraja života.

– Sve ima svoj kurs. Istina. Ali kompas nije samo u tvojim rukama.

– Ne možeš biti čovjek, a da nisi plesao sa đavolima.

– I fukara smatra da zaslužuje anđeoska krila.

– Konstantno zajedništvo uobičajava odnos. Davi lјubav. Kada se odredite za zajednički život… pet dana budite skupa… u ona dva – svemu dajte oduška. Neophodno je provjetravanje pora da bi koža želјe disala. Da bi potreba za volјenim bićem ostala neophodna.

– Uvijek budi spreman na promjene… ali ponesi tovar hrabrosti. Nagle stvari dođu odmah, makar im trebalo dvadeset godina… činiće se da su došle prerano. Nisu, samo si zaboravio da više ne moraš da budeš skrhan… i nepotrebno bolesan.

– Ono što tražiš – naći će te. Ono od čega bježiš stići će te. Opredijelio se, ili ne… isto ti je.

– Nađi umjetnost u sebi… Nјome izvedi stvari koje izgovoriti ne možeš. Privući ćeš izgublјena srca. Tako ćeš iz plamička da se pretvoriš u plamen svetionika.

– I treba li ti zbilјa samo druga polovina? Natapa li se time tvoja suština? Što ne naći nekoga ko je gotova priča… jedna cjelina. Pa da tvoju iz gusjenice preinači u leptira. Dvije cjeline radi krasote smisla… e to je silina! Kao vjetar i vjetrenjača.

– Kada udari poslednji čas, mnogi prije odlaska u mrak puste dvije suze. Jednu, što nosi malo meda, predstavlјa vascijeli plač zbog prestanka lјepote života… druga, daleko teža (gorka i mutna), ostavlјa trag zbog zgrčenog disanja. Odradi sebe onako kao ti je istinska volјa… da bi ti samo jedna suza na kraju potekla… ona zbog sladi provedenog trajanja. Kada uspomena milo boli, jer je bila prelijepa.

 – Odigraj četiri lica pred znatiželјnim očima… ispobrkaj sebe jedanak u ulozi lude, suca, junaka i ranjenika. Ako te takvog zavole… odredi onda kome ćeš da podariš najveličanstveniju od svih uloga – to prikriveno lice što ti je zapravo suština. Ta tvoja peta priroda… da si iz redova čarobnjaka gromovnika. Jer, magija u tebi je već odavno potpuna.

Milisav S. Popović