A sa`ćemo da zađemo u mehanizam, čija primjena je daleko jednostavnija od objašnjenja… Tako je i sa osnovama opismenjavanja – lakše je djecu naučiti iscrtavanju slova, nego pisanju doktorata. Pa se i to rutinom obrazovanja savlada. Zato ćemo i krenuti od grafeme “A” (“Š” je u ovoj priči zapravo blizu).

Teorija igre je papagajska rabota. Pod ovim nazivom prvobitno je obrađena u matematici… no, brzo su shvatili njenu toksičnost, te su primamili gospođu đinđuvama, ova zadigla suknju i preskočila ogradu. Sada je svuda… ili bolje reći, odavno je tuda (ekonomija, politika, vojska…). A mi, nesvjesno (kao kakvi bravi), poduhvatili je za ruke i poveli kolo. Burličemo, plačemo, pljuvamo… ali rokamo brale po zadatom ritmu. I eve ga! Znojavi ples gaženja.

Teorija igara, u izvornom kodu, matematička je komponenta koja služi da se analizira, svrsishodno obradi i u krajnjem presiječe bilo kakva konfliktna situacija gdje akteri (učesnici) imaju suprotstavljene interese. U prevodu, TI (teorija igre) je način kako doći do toga da sami učesnici promijene pristup unutar konflikta – pronalazeći najracionalniji metod, koji vodi (otprilike) do rezultata “ni na čiju štetu”. No, ovo je u određenim situacijama apsolutno neizvodljivo.

Neki stavovi tvrde da TI posjeduje dvije matrice – pa je tako ona “bimatrična teorija” (ili Teorija bimatrične igre). Ali i tu ima zavade, u zavisnosti koja grana nauke je obrađuje (neki tvrde da postoje tri ili čak četiri matrice unutar TI)… mi ćemo ostaviti duševno frigidne da se glože, i uzećemo samo ona dva osnovna pola – naravski, tako je lakše… a i ko ima vremena da uči o detaljima kada nas čekaju druge obaveze (poput mržnje i masturbacije).

Prvi pol: igra nenulte sume.

U teoriji igara, igra nenulte sume je situacija u kojoj dobitak (ili gubitak) jednog aktera ne mora nužno rezultirati gubitkom (ili dobitkom) drugog učesnika. Drugim riječima, ovdje se dobici i gubici igrača ne zbrajaju na nulu i svi, u krajnjem, mogu da izvuku “pobjedu”. Tipičan primjer: ako dva prijatelja odluče da se određenog dana druže, i vrijeme provedu u uživanju – jedan predloži kafić, drugi trčanje (rekreaciju). Prvom se nikako ne trči, drugom se nikako ne sjedniči. Postoji nekoliko opcija razrešenja: 1. da jedan od njih prihvati i ode da radi ono što mu se ne radi; 2. da se svako drži svog zahtjeva kategorično; 3. da se od druženja odustane. Treća opcija je “gubitnička” za obojicu – jer žele da se druže. Prve dvije pružaju polovičan rezultat (ni na čiju korist, ali opet, ni na čiju štetu)… i postoji četvrta mogućnost: izaberite majmuni nešto drugo! Teorija nenulte sume traži komunikaciju. I svaki scenario može da se pretvori u vin-vin kombinaciju.

Drugi pol: igra nulte sume.

Nulta suma predstavlja situaciju u kojoj dobitak ili gubitak jednog učesnika tačno odgovara gubicima ili dobicima drugog (ili drugih) učesnika. Drugim riječima, ako se ukupni dobici svih učesnika saberu, a zatim oduzmu svi gubici, zbir će iznositi nula. Može biti samo jedan pobjednik… ili prostije rečeno, svi ostali su gubitnici. Igre sa nultom sumom se nazivaju strogo kompetitivnim igrama.

Poker, tačnije svi oblici kockanja su popularni primjeri igara sa nultom sumom, jer je zbir osvojenih iznosa od strane nekih igrača jednak kombinovanim gubicima drugih. Aliiii… isto tako su sportovi, poput fudbala, tenisa, košarke – sve igre gdje jedan (na koncu) mora biti pobjednik i jedan obavezno mora da bude poražen. Ovome bi se i moglo oprostiti, da je igra nulte sume ostala u zadatim granicama… No, nije.

U politici, ratu, modernoj ekonomiji… čak i u poslovnoj etici, kompetitivni duh naređuje da se “nešto mora osvojiti, pridobiti, uzeti, oteti…”, pride, ostali treba da snose posledice poraza i neophodno je da (žali bože) plate cijenu učešća. Igra nulte sume ne veliča pobjednika, koliko unakazi poraženog.

Kad prelistate život, a to ćete svakako jednom uraditi, vidjećete koje i kakve ste igre igrali… tačnije, u kojima ste bili primorani. Ljudi su nas s.ebali, opet… ljudi su nas spasili.

I, prije odjave, sve i da ne uđeš u ples gaženja… jer ti lukovina duše ne podnosi ljudožderanje… time si kupio kartu za još goru stvar… sistem se restartuje i kreće zastrašivanje (“ako nisi protiv nekog od nas, mi ćemo svi biti protiv tebe”).

 

Milisav S. Popović

 

*** Priča, u formi kolumne, objavljena u dnevnim novinama “Dan”. Sva prava zadržana, i autorova i izdavača. Hvala vam na čitanju.

*** Ukoliko želite da redovno pratite kolumne, pridružite se zvaničnoj stranici na Fejsbuku: https://www.facebook.com/mili237