Svane jutro kada se ugrizeš za lakat i odlučiš da batališ da preplivavaš okeane zbog ljudi koji ne bi ni lokvu preskočili za tebe. No, tu se muka ne završava. Naviknute na udobnost teško pogađa kada oni što im ugađaju prestanu sa primicanjem jastuka. Tada nastupaju kletve i uvrede. Na sreću, taj fitilj brzo izgori i ne dolazi do detonacija. Zato prijatelju moj, uvijek izgovaraj istinu, pa makar ti i glas drhato. Ako možeš da izabereš – nikada i nikome ne moraš da budeš naslanjač… bježi od uloge žrtve. Da, ljubav zbilja zahtijeva požrtvovanost s vremena na vrijeme, ali ne i samospaljivanje. Kad pojavama i svakodnevici (a posebno ljudskim manama) daš pravo ime, nevoljno će se odazvati… ali će se ipak odazvati. Nakon toga sve bude lakše, jer razotkrivenost ima naviku od istine da bježi.

*

Nikada ne krivi nikog u svom životu. Dobri ljudi će ti darovati radost. Loši ti poklone iskustvo. Oni najgori te nauče lekcijama… a od najboljih ti ostanu uspomene. Sve je stvar slagalice. Samo se treba odmaći da jasno vidiš sliku.

*

Živimo u svijetu lažnih potreba. Kad god pobahatiš u trgovinama i nagomilaš robu po ormarima upoznaj se sa još jednim paradoksom. Već odavno svjetska glad postaje komična… tako se dešava da ima više voća u šamponima, nego na trpezi mnogobrojnih porodica. Ako samo jednom prestaneš, odlučiš da se otmeš „gladi sitih“ primitivnost iz umova modernih “građana” neće pobijediti.

*

Uvijek preuzmi odgovornost za ono što izgovaraš… ali nikada ne možeš biti odgovoran za ono kako te drugi razumiju.

*

Strijela može biti ispaljena samo kada se povuče nazad. Što dublje povlačenje, to joj je let duži, a udar u metu precizniji. Samim tim, kad te život uvlači u probleme i povlači za ramena, ne valja gubiti fokus… nastavi da ciljaš, nešto će te katapultirati naprijed. Nije nebo bez granica, već tvoj um. Zato ne posustaj od onoga što bi volio da radiš… svijet grade sanjari, ne oni što barataju (sa) činjenicama.

*

Društvo uči da budemo tolerantni prema otrovnima, a netrpeljivi spram različitih. Nikad se ne plaši ako prekidaš komunikaciju sa ostrašćenim i bandoglavim prijateljima, rođacima, kolegama i poznanicima… čim te njihovo prisusutvo tjera na neprijatnost i nelagodu, stomak te uči da blokiraš otrove. Pa makar ostao sam. Isto tako, ne bježi od onih što su samo drugačiji, jer vidiš da svi trče od njih… Poslušaj stomak i ostani. Ispruženih ruku. Pa makar opet stajao sam… nekom drugom ćeš pomoći da izađe iz promaje.

*

Ako poslušamo nauku, svi smo predodređeni da budemo tamnooki. Ali, nekih 10.000 godina ranije, kod čovjeka koji je živio blizu Crnog mora dogodi se mutacija i pretvori braon u plave oči. A od ovih se kasnije izrodiše još ređe – zelene. Ako si kojim slučajem od ovih „povremenih“ i imaš sjaj u očima one boje koju nauka ne priznaje, zadatak ti jeste da obasjaš oko sebe sve, pa makar tamne mozgove imali. Nije se zalud priroda pomučila s tobom. Budi kavaljer i izađi na dvoboj sa garavim dušama.

*

Ako niste od onih kojima se dešavaju sretne slučajnosti… tvorite sebi mogućnosti ništa manje dobre.

I molim te, prestani da pretvarš glupe ljude u poznate. To više ni kamen ne može podnijeti. Sve se operuta do bizarnosti.

*

Vrijeme liječi sve nepravde i rane… samo mu treba dati vremena.

*

10% svih konflikta se odnosi na sukob mišljenja… čak 90% nastaje zbog povišenog ili pogrešnog tona.

Mržnja je prouzrokovala sve najveće probleme kroz istoriju razvoja čovjeka… ali nikada nije riješila niti jedan. Ti i dalje misliš drugačije?

*

Zvučalo vam sve ovo konfuzno? Otkriću vam razlog… krajem aprila se gomilaju zvijezde padalice. Drevni narodi su smatrali da svaka od njih nosi nasumičnu misao, toliko divnu i potrebnu da mora promijeniti svačiju suštinu. Vrijeme kada se o svemu raspravlja i raspreda. Otud i ovoliko svakojakočega u tekstu… samo da zagrebe tvoju sposobnost da razmišljaš smisleno i blagorodno. Dobar način za ugođaj… a opet, bez pravog užitka.

*

I na koncu… nasmiješi se, ne posjeduješ baš sve probleme ovog svijeta. Mislim da ti ide dobro… jer radiš najbolje što umiješ, sa onim čime raspolažeš.

Milisav S. Popović