Doći će tren kada ćeš prosto da zastaneš i batališ da preplivavaš okeane zbog ljudi koji ne bi lokvu preskočili zbog tebe. Pripremi se, jer će te zbog „sebičluka“ osuđivati… Naviknute na udobnost teško pogađa kada oni što im ugađaju prestanu sa primicanjem jastuka. Kad se osokoliš na taj korak, započni sa praktikovanjem još jedne stvari: uvijek izgovaraj istinu, pa makar ti i glas drhato. Ako pojavama i svakodnevici (a posebno ljudskim manama) daš pravo ime, uvijek će se odazivati… doduše sa distance. Nakon toga sve bude lakše, jer razotkrivenost ima naviku od istine da bježi.

Nikada ne krivi druge zbog krzave teksture života. Dobri ljudi će ti darovati radost. Loši ti poklone iskustvo. Oni najgori te nauče lekcijama… a od najboljih ti ostanu uspomene. Sve je stvar slagalice. Samo se treba odmaći da vidiš sliku. Najčešće nije koloritna, ali bome bude jasna.

Ovo je i era lažnih potreba. Kad god pobahatiš u trgovinama i doma dosekaš stvari koje potom trpaš po ormarima i policama upoznaj se sa još jednim paradoksom: već odavno svjetska glad postade komična rabota… dešava se, naime, da ima više voća u šamponima koje koristiš, nego na trpezama mnogobrojnih porodica.

Uvijek preuzmi odgovornost za ono što izgovaraš… ali nikada ne možeš biti odgovoran za ono kako te drugi razumiju.

Strijela može biti odapeta samo kada se struna povuče nazad. Što dublje povlačenje, to joj je let silniji, a udar u metu precizniji. Samim tim, kad te život uvlači u probleme i povlači za ramena, ne valja gubiti fokus… nastavi da ciljaš, nešto će te eventualno katapultirati naprijed.

Nije nebo bez granica, već tvoj um. Zato ne posustaj od onoga što bi volio da radiš… svijet grade sanjari, ne oni što barataju (sa) činjenicama.

Društvo uči da budemo tolerantni prema otrovnima, a netrpeljivi naspram različitih. Nikad se ne plaši ako prekidaš komunikaciju sa prijateljima, kolegama i poznanicima… čim te njihovo prisusutvo tjera na neprijatnost i nelagodu, stomak te uči da blokiraš otrove. Pa makar ostao sam.
Isto tako, ne bježi od onih što su samo drugačiji, jer vidiš da svi trče od njih… Poslušaj stomak i ostani, sa ispruženom rukom. Pa makar opet stajao sam… nekom drugom ćeš pomoći da izađe iz jada straha.

Ako poslušamo nauku, svi smo predodređeni da budemo tamnooki. Ali, nekih 10.000 godina ranije, kod čovjeka koji je živio blizu Crnog mora dogodi se mutacija i pretvori braon u plave oči. A od ovih se kasnije izrodiše još ređe – zelene. Ako si kojim slučajem od ovih „povremenih“ i imaš sjaj u očima one boje koju nauka ne priznaje, zadatak ti jeste da obasjavaš oko sebe… pa makar svi tamne mozgove u okolini nosali. Nije se zalud priroda pomučila da te izvaja. Budi kavaljer i izađi na dvoboj sa garavim dušama. I ne nosi sunčarice.

Ako niste od onih kojima se dešavaju sretne slučajnosti… tvorite sebi mogućnosti ništa manje dobre. Radost je stvar navike.
I molim te, prestani pretvarati glupe ljude u poznate. To više ni kamen ne može podnijeti. Sve se operuta do bizarnosti.

Sada, kada opet raste cijena električne energije, i kada je opravdavaju zakonima tržišta i ekonomije u globalu… da napomenem sitnicu: plaćamo struju zato što je Teslin uređaj za distribuciju besplatne, a čiste energije uništen s početka 20. vijeka od strane Dž. P. Morgana. Taj demon je htio (za kratak period) da profitira od svakog domaćinsta koje je imalo namjeru da nešto skuva, opegla ili prostoriju osvijetli. Period se produžio i niko od nas da se pita: A što danas ne aktiviraju Teslinu mehanizaciju? Ne jer idemo na jogu i pilates, bitnije se osloboditi sala i stresa (svih ostalih periferija), nego riješti problem za koji postoji rešenja.

Mada, vrijeme liječi sve nepravde i rane… samo mu treba dati vremena.

10% svih konflikta se odnosi na sukob mišljenja… čak 90% nastaje zbog povišenog ili pogrešnog tona.

Mržnja je prouzrokovala sve najveće probleme kroz istoriju razvoja čovjeka… ali nikada nije riješili niti jedan. Ti i dalje misliš drugačije?

Zvučalo vam sve ovo nagomilano? Otkriću vam razlog… sredinom novembra se priroda presvlači. Drevni narodi su smatrali da svaka od privremenih prnja nosi nasumičnu misao, toliko divnu i potrebnu da mora promijeniti svačiju suštinu. Vrijeme kada se o svemu raspravlja i raspreda. Otud i ovoliko rečenica koje teku od nosa pa do peta… samo da zagrebu tvoju sposobnost da razmišljaš smisleno i blagorodno. Volio bih da vam učini ugođaj… a opet, bez pravog užitka. Ko kaže da samo slatko može biti poslastica?

I na koncu… presvlači češće kožu, da ti sposobnost ježenja ne zamre, u krajnjem nasmiješi se, ne posjeduješ baš sve probleme. Planeta je, moj dobri, jedno veliko igralište. Ponesi loptu, šutiraćemo na sve moguće golove!

Milisav S. Popović