Hotel “Njujorker” – predvečerje 6. januara 1943. godine
Sprat 22.
*
Užurbani koraci i oznojeni uzdasi tri muškarca u odijelima. Jedan je rukom micao graške znoja, trljajući ih nazad u obraze, dok je drugi rukavom sakoa brisao čelo – samo je treći imao maramicu. Doduše, nikog nije bilo briga što cure. Vrijeme je isticalo.
– Da li je sve čisto? (namrgođena četvrta prilika istupi iz lifta)
– Jeste gospodine. (salutiraše)
– Dobro. Javite ostalima da obezbjeđuju svaki nivo.
Vrati se u lift i pritisnu broj 27.
Kad se vrata otvoriše, dočekaše ga desetak drugih specijalaca FBI i negdje među njima njuška Edgara Huvera.
– Gospodine, sve je osigurano. – pruži listu sa oznakama.
Huver baci pogled ne uzimajući papir
– Od 22. pa do 33. sprata nema više gostiju… niti osoblja.
– Ok, momče. Dobro urađeno. – pokaza put lifta – Idemo sad, ali samo nas dvojica.
Pritisnuše dugme 32.
U hodniku zatekoše petnaestak lica. Među njima prepoznaše i one koji su zbilja bili civili… tijela su im odudarala od vižljastih mišića iza ostalih odijela.
– Gospodine Huver… – kratak, podeblji čovjek se probi do njega – … Samo zbog države i moje posvećenosti njenom dobru, učinio sam ovo. Ali, neka uđe u izvještaj – potpuno se protivim načinima koje planirate da sprovedete. Taj čovjek… taj veliki čovjek zaslužuje put svoje sudbine. Mi… zapravo NIKO, ne bi trebalo da se miješa. – raskomoti kravatu da mu otekla žila prodiše – Ovo što planirate da uradite, to nije prirodno… u najmanju ruku.
– Gradonačelniče Lagvardija… – pokuša da prikloni grimasu poštovanja, ali mu ne pođe za rukom – Zahvalni smo na Vašoj saradnji, budite sigurni da ćete samo zbog ovoga ući u istoriju Njujorka kao jedno od najznačajnijih imena… ali, sve dok ne ometate dalji tok misije, i držite se po strani, Vaše cijenjene riječi možete da okačite o ofinger… ili granu jednog od stabala ispred hotela.
Bijes i nevjerovatna želja da se odupre pokuljaše zagrljene. Jedino što je mogao, bjehu riječi… odluči da ih bira:
– Tesla je moj prijatelj. Moj dragi prijatelj.
– Nebitno. – pucnu prstima – Ovdje se radi o stvarima daleko iznad prijateljstva. U pitanju je budućnost… budućnost Amerike. Ako želite, možemo zajedno do njega. Možete da prisustvujete “prenosu”.
Usne mu zadrhtaše, ali klimnu.
Pritisnuše broj 33.
* * *
Hodnik. Prazan.
Vrata sa ostalih soba bjehu izvaljena. Samo pored njegove stajaše dva krupna čovjeka.
U vazduhu gustina. Odurna i strana.
Kad se primakoše, ugledaše skroman krevet i na njemu mršavog starca. Nešto je sporo sricao – nekog dozivao. Taj pogled više nije imao vida. Duša mu se opraštala od svijeta.
– Ne ulazite! – u trenu kad im čovjek pored kreveta izreče naredbu, zalediše korak ispred – Možete da posmatrate odatle. I da budete tihi. Razumijete?
Prilika u bijelom, sa košuljom izvezenom crvenim koncem, uze ruku starca i nježno je položi u svoje šake. Medijum, koji je do tada uspio da prikupi brojne duše, polako je upijao Teslinu.
– Kad se “prenos” završi… – Huver došapnu Lagvardiji – … već imamo kandidata u kojeg ćemo da je “izlijemo”. Edisonov sin… Kako stvari čudno nalegnu, zar ne?
Lagvardiji se želudac stegnu. Zar je moguće… Zar će to da mu urade? Da ga ponovo prevare i obmanu… I to sa prokletim Edisonom?! Ali ne progovori.
Zaćuta. Zaćutaše svi.
Samo je starac i dalje dozivao… nejasno… Nekoliko suza mu ispod kapaka zacakliše.
Prođoše sati… Strpljivo su čekali.
Nastupi novi dan.
* * *
Sedmi januar 1943. godine
Zvuk nekih šapata prođe kroz izvaljene prostorije.
Medijum se lecnu.
Evo ga! Poslednji minut stiže!
Stegnu Tesline prste spreman da upije suštinu. Imaće samo samo trenutak da je uhvati.
Huver i Lagvardija se ukameniše… isti stav, drugačiji razlozi. Upiljiše u postelju.
Tesla je odlazio.
Evo ga! Dolazi!
Zavjese na oknima se zaljuljaše.
Evo ga!
Bijela golubica na prozoru.
Evo ga!
Sletje mu na lijevu ruku.
Evo ga!
I odletje.
Medijum kriknu:
Hvatajte je!
Tesla je otišao.
Huver prvi skoči, ali samo se spotače. Zavjese se umiriše.
* * *
Vinula se, sa njim u golubljim grudima.
Čovjek koji je izumio čovječanstvo, vratio se izvoru.
Zavazda.
Milisav S. Popović
*** Priča, u formi kolumne, objavljena u dnevnim novinama “Dan”. Sva prava zadržana, i autorova i izdavača. Hvala vam na čitanju.