Kavez ad nauseam – stanje specifične mentalne tegobe u koje čovjek zađe, i nikako da se iščupa. Latinskog je porijekla, i podrazumijeva neku radnju ili razgovor/temu koja se toliko puta besciljno (bespredmetno) vodi – da dovodi do gađenja. Duša bi žuč da povrati.
Bez rezultata, bez satisfakcije, samo služi zarad održavanja napetosti i latentnog sukoba… Kavez ad nauseam je oblik ćelije u koju zađemo i u njoj ostanemo – konstantno ponavljajući određene “prazne akvarijume” koji nikuda ne vode, a jedu nam život i vrijeme, pride svjesni da nas umaraju i obolijevaju.
Ono što je kod ad nauseam kaveza najgore, poriv gadljive repeticije užasnih tema je adiktivne prirode… samopothranjujemo ih i doživljavamo kao neophodnost. Neki od primjera iz lepeze su i prepucavanja među prijateljima ili neistomišljenicima oko tema koje su ideološko-političke prirode, raznorodna ogovaranja, vođenje računa o perutu života koje opterećuje egzistenciju. Svi oni razgovori koje započinjemo sa željom da nešto dokažemo, a sama materija je nedokaziva, bezvezna… i vrlo iritantna… sve je to dio kaveza ad nauseam.
Efekat morskog lava (sealioning) – ponegdje i morsko lavovanje, je vrsta uznemiravanja (modernim rečnikom naznačeno kao “trolovanje”), sastoji se od progona ljudi uz uporno zahtijevanje dokaza na neki od njihovih prethodno izrečenih stavova – “da objasne i pojasne svoje riječi”, uz zadržavanje lažne uljudnosti i iskrenosti. Radi se o obliku neprestanih poziva za uključivanje u raspravu.
Morsko lavovanje je zapravo vid taktike – gdje se na perfidan način, iza maske dobronamjernosti, beskrajno iscrpljuje druga strana dok se ne “izguli živac” i pokaže izrevoltiranost, čak i bijes manifestovan grubim iskazima. Tada se postiže glavni cilj – da se “nosilac stava” prikaže kao demon bez skrupula.
A započinju formulacijama provokativnog tipa: čuo sam da je tvoj iskaz takav? gdje su ti dokazi za tako nešto? uljudno te pitam, zašto se ljutiš? mislim da si svjestan da griješiš zato si tako nervozan? čemu takvo ponašanje? zašto smatraš da je to tako? da li uopšte imaš znanja za tako nešto?
Iako se do skora smatralo da je ovo bio obzir isključivo rezervisan za ponašanje na socijalnim mrežama – prenesen je u realne okvire. Efekat morskog lava je prisutan svuda – i širi se nemilice. Od komšiluka, novinara, poslovnog okruženja, administracije, političara pa do naučnih zajednica… “morski lav” će se truditi da vas izbaci iz pozicije mentalne stabilnosti i uvede u stanje razjarenosti – sve s ciljem da svijetu prikaže koliko ste kao čovjek “loše biće”. Radi se o efektu manipulacije koji se izdvojio kao zasebna socio-patološka grana – koja je toliko etički ljigava, da je problem i prepoznati.
U poslednjih pet godina sealioning (morsko lavovanje) postaje sve prisutniji u interpersonalnoj (direktnoj) komunikaciji – razlog: otvaraju se razne škole koje čak afirmišu ovaj način manipulacije kao “valjan/koristan/izuzetno upotrebljiv način dirigovanog vođenja razgovora i izvlačenje argumenata”. Kakvo fino obrazloženje za perfidni naum.
Kvazi Aktonov diktum – da bi shvatili njegovo prisustvo, najprije treba pojasniti originalnu premisu Aktonovog diktuma, a glasi: “Moć teži ka korumpiranosti, a apsolutna moć apsolutno kvari. Moćni ljudi su uvijek loši ljudi …”. Znači, tretira aspekt moći i omoćenog pojedinca.
A sada o kvazi verziji…
Čovjek, posebno kada dolazi iz primitivnog nasljeđa tradicionalnih normi, vremenom razvija utisak da ga sve što je iz porodice, okoline i zajednice pokupio – naprosto žulja. No, kako je izrastao u jedinku čije su meso oblikovali svakojaki pseudoautoriteti, mogućnost remodeliranja skoro da ne postoji. Izrastao si u zanokticu… i to neočekivano glupo boli.
Umjesto da proaktivnošću, iskrenom formulacijom “treba mi podrška da se popravim i gradivo nadoknadim” – razvija se pseudo normativ “ma… kad nešto razmislim, nisam mogao bolje ispasti”.
Izreda ćete sretati sitne duše sa arogantnim izrazima, spremni za kavgu pri prvoj dozi mimohoda… prekorno gledanje u druga lica i ubijeđenost “mnogo sam važan, skloni mi se iz pogleda”.
*
Pročitali ste tri aspekta – tri bodljikava praseta, koji mnogi nose na jeziku, tove u grudima. Čudno je to sa nama – ako ne ukažeš da bazdimo, ubijeđeni smo da nije do nas, već da žestoko smrdi okolina.
Milisav S. Popović
*** Priča, u formi kolumne, objavljena u dnevnim novinama “Dan”. Sva prava zadržana, i autorova i izdavača. Hvala vam na čitanju.
*** Ukoliko želite da redovno pratite kolumne, pridružite se zvaničnoj stranici na Fejsbuku: https://www.facebook.com/mili237