Konfabulacija predstavlja pojam, tj. situaciju u kojoj određena osoba ubjedljivo priča o događajima koji se nisu zbili, a u koje duboko vjeruje. Izraz je uglavnom medicinske prirode, jer se prevashodno očitavao kod pacijenata sa duševnim poremećajima, najčešće kod onih zapalih u teško alkoholno stanje (toksio sindrom), gdje bolesnik zbog ugaslog pamćenja ispunjava praznine u sjećanju fantazijama. Međutim, konfabulacija je prerasla prvobitno izvorište, te je od skora terminološki prisutna svuda… Razlog: fatalne laži.
Samoobmanjivanje u zagrljaju sa publikom (kako dodatno možemo definisati pojam), problem je nemale manjine. Vjerovatno zbog toga što su duše svakodnevno na testu… pa umjesto herojizma, odgovornosti i istine, neki radije biraju izdaju, bježanje i laž. Laži, koje u ovom slučaju po konstrukciji spadaju u najsloženije misaone kaskade, crpe živote – te da bi konfabulacija opstala, vremenom lažljivac postaje kopile svog monstruma. Istrajava u ubjeđenju da je ono što je izmaštao zbilja dio realnog svijeta. Patologija se ubrzo mrežno širi, posebno ako je lažov dovoljno dobar glumac, pa pride ubijedi naivne. Tako se kreira pozorište gorke igre – poznatije kao konfabulatorska matrica.
Kad ste se malo odomaćili sa terminom, daj da preskočimo do dijela gdje bi pojavu mogli ilustrovati. Da joj oslušnete miris…
Tako, postoje oni što bježe od doma i obaveza. Posebno ako neka nevolja potkoči najrođenijeg… U strahu da im život ne postane opsluživanje palog, oboljelog ili unesrećenog, izmišljaće razloge i kriviće baš tog, jadnika, i tvoriti laži i opravdanja da ne pruže ruku pomoći. Praksa je pokazala da su njihove konfabulacije toliko smrdljive, toliko “narkotične”, da je sledeći stepenik novoiznikla mržnja prema žrtvi samoj (mrze je, jer im je njena muka poremetila planove). Ovakve osobe se nazivaju strukturni konfabulatori.
U drugu grupu spadaju siledžije, koji su sirovu snagu trenirali nad najslabijima (žene i djeca). Kad bi ih pravda privela pred kantar krivnje, ispisivali bi takve priče, da bi, ne samo sudija, već i žrtve same ostale u čudu zaleđene. Uglavnom se tako, do detalja iskrojene priče, vrte oko toga da su žrtve tražile da budu prebijane. Duboko vjerujući u ispravnost surovog zlostavljanja, kao po pravilu, ako ne završe iza rešetaka, vraćali bi se da nastave sa rešavanjem krvave jednačine. Stručni naziv – konfabulatori inkvizitori.
U treću, i vjerovatno najbrojniju grupu spadaju nesposobna lica… koja u strahu od autoriteta stručnijih i pametnijih, započinju spontani vez smicalica, sa užasnim posledicama. Na poslu ih možete prepoznati kao konfliktne osobe, uvijek spremne da ubjeđuju druge na profesionalizam svog lika, i upućuju na postojanje problema u kolektivu u vidu baš one osobe, koja vjerovatno odrađuje najveći dio cjelokupnog posla. Tako spečaćene laži često u finišu idu do eruptivnih sukoba, čak progresivne paralize radnog okruženja. Ta vrsta konfabulatora, ni pred omčom, ne bi priznali da ne umiju da se nose sa radnim obavezama. Naziv – submotivni konfabulatori.
Svađom okončani brakovi, i loše završena prijateljstva su takođe plodno tle za svakojake manifetluke… za koje, ako ste u istima svjedok, treba imati dobar želudac i naći načina da se bezbolno udaljite.
Znate, ovo gdje smo, i način na koji jesmo, nije baš stran ostatku od nekoliko milijardi duša… Nalična, ili istovjetna sranja su se i njima dogodila… ili događaju. Naše nevolje nisu prvorođene, imaju ime i registarski broj – te se lako evidentiraju i na ostalim meridijanima. No, snaga nacije, zajednice, porodice leži u sposobnosti pojedinca da prihvati teret, ovlada tegovima i prelomi ih o koljeno… ili slomi oba zgloba. Zavisno od toga koliko ti kosti imaju nebeskog praha, a duša kapaciteta za “mogu i moram”. Ili prostije – tri su uloge u konfabulacijama: krivac, saučesnik i nijemi svjedok. Nijedna ne valja… niti jednom nemoj da ovladaš. Zagadiće te, zavazda.
Istina je da se sve dešava skriveno od pogleda, u raznim domovima… tamo nastaje bakar, tamo se odliva zgad i surutka. Kad bi ti zidovi mogli da govore – vrištali bi bez prestanka.
Milisav S. Popović
*** Priča, u formi kolumne, objavljena u dnevnim novinama “Dan”. Sva prava zadržana, i autorova i izdavača. Hvala vam na čitanju.
*** Ukoliko želite da redovno pratite kolumne, pridružite se zvaničnoj stranici na Fejsbuku: https://www.facebook.com/mili237