Apso lingerizam, apso-lingerizacija (iz staro-germanske riječi langjan) podrazumijeva čovjekovu sklonost da trpi posljedice u “socio zagađenom” ambijentu i toksičnoj situaciji koje/koju zapravo može da napusti. Razlozi mogu biti šarenobrojni, no svi se nekako svode na dva glavna: etičko-mazohistički i lančano-afektivni. Oba su samoprodukovana i nisu objektivno utemeljena (sam akter je “krivac” što ih sebi nameće).
Bez obzira da li se radi o porodičnom okruženju, poslovnom ili unutar zajednice koja je na neki način zatvorena, etičko-mazohistička lingerizacija učini da pojedinac nastavlja da trpi agresiju, ponižavanje i potčinjavanje volji najofanzivnijeg lica u neposrednom klasteru. Njegovo prihvatanje poniznog/dresiranog majmuna, u ovom slučaju, zasniva se na sopstvenom zapečaćenom doživljaju etičko-moralnih principa (“trpi i povinuj se zarad drugih očiju… učini sve da na sebe preuzmeš krivicu” – iako krivice nema… i “šta će drugi reći ako se pobunim i odem?, može doći do bruke”- iako se, zapravo, radi o najčistijem očuvanju ličnog integriteta, o pukoj samoodbrani). Od etičko-mazohističke lingerizacije jednako pate i muškarci i žene.
Lančano-afektivni lingerizam je naličan, ali u svojoj suštini izuzetno drugačiji od prethodno opisanog. Ovaj oblik trpljenja i nehotične podrške ponašanju nekog sadiste/ugnjetača se zasniva na sljedećem: “svjestan sam da mogu da ga pobijedim, i da mogu da prekinem ovo stanje bezumlja… ali odlučio sam da trpim, da ne dođe do rasplamsavanja sukoba. Možda samo prođe.” – što se skoro nikada ne desi). Od lančano-afektivne lingerizacije jednako pate oba pola. Radi se o racionalnom viđenju prave slike stvari, ali (nažalost) svjesnoj odluci da se trpi i ostane (“možda ipak samo prođe”). Ali… teto,čiko… neće.
Zanimljivo, apso lingerizacija, tačnije – osobe koje su njeni zatočenici, izgubili su svu ljubav prema licu/licima koji vrše pasivnu ili čistu agresiju, čak posjeduju spasonosne alternative (imaju gdje da odu, imaju načina da se spasu – samo da iskorače). Time je ovaj cjelokupni mehanizam čudniji i nejasno naopak. Pa, zbog čega onda koji k… ostaješ?
Frejizam (od latinske riječi fricare i engleske fray) podrazumijeva još jedno, umalo neuhvatljivo stanje gdje lice koristi obične čarke, tuđe prepirke da se umiješa – i pretvori ih u pogubne sukobe. U profilisanju se ovakav čovjek/lice naziva i “anti-medijator”… Radi se o patološkom uzusu, gdje neko jedva čeka da uoči makar i trag, varnicu procjepa među dva aktera, munjevito potom prileti – agresivnim istupom ukaže da se tema tiče njega, pritom odabere kojoj strani da se prikloni i svu priču naduva do neslućenih proporcija. Slamka se pretvara u plast. A šibica je prinesena.
Vrlo bitna napomena, “anti-medijator” uvodi frejizam ne zarad krilatice “zavadi pa vladaj”, već zarad “zavadi do kolapsa… da bolesno uživam u raspadanju vaših odnosa i života”.
U nekim pseudo-naučnim kuloraima se frejizam podvodio i kao “koncept svadljivih susjeda” jer je često očitavan u stambenim blokovima/kvartovima gdje postoji velika i zgusnuta komšijska zajednica, i neko ko ih huška… međutim, frejizam i fenomen trulog “anti-medijatora” se nalazi svuda, u kolektivima, vojsci, politici, čak i u humanitarnim misijama… i da nije bilo detaljnog pristupa, i lijepljenja definicije u profiličarskim priručnicima, ovo stanje bi prošlo neevidentirano, ili još gore – pogrešno etiketirano nekim drugim (naličnim) formulama sa kratkoročnim posljedicama. A ovdje se radi o dugoročnom efektu i o ponašanju nekih od grđih umova. Frejizam je sistemski prisutan i jača – posebno u poslednjim decenijama.
*
Mjerimo sopstveni kvalitet upoređujući se sa drugima… Zaboravljamo, pride, da metar na drugoj strani najčešće nije moralno nivelisan. Pa umijemo da uđemo u stanje samopotvrđivanja (“vidi kako sam sjajan!”), ili još gore, poziciju samopovređivanja (“iako je do tebe, do mene je… daj da se unizim, da ostanem ispod radara… neočitan”).
Živimo u svijetu izmišljenih sukoba, nekomičnih klovnova… i konstantnog frejizma. Iako nisi dio svađe, bićeš uvučen… bićeš posvađan.
*
Vanila, misliš da si vanila… zašto onda zaudaraš?
Jer si kvarljiv, burazeru… i neadekvatno održavan.
Milisav S. Popović
*** Priča, u formi kolumne, objavljena u dnevnim novinama “Dan”. Sva prava zadržana, i autorova i izdavača. Hvala vam na čitanju.