Bilo da se radi o zataškavanju zla i jada iz “Epstinovih fajlova” ili o dimnoj zavjesi skretanja pažnje sa haosa na globalnom nivou… SAD (najednom) više ne tretiraju NLO kao sprdnju, već kao pitanje bezbjednosti, transparentnosti i mogućih nepoznatih tehnologija. Pa su odlučili – uz oznaku “deklasifikacija” – da počaste svijet podacima o NLO za koje su nekada tvrdili da ne postoje.
No, ajde malo da opustimo uzde… zvanični materijali zasad ne dokazuju vanzemaljce. Dokazuju nešto drugo: da postoje događaji koji nijesu dobro objašnjeni, te da su decenijama loše arhivirani, da dio snimaka i svjedočenja zaslužuje ozbiljnu analizu, i da država više ne može da kaže: „Nema tu ničega. Razlaz narode.“.
Američki vojni profiličari (svjesni da će se morati objelodaniti makar dio) posljednjih godina prešli su sa pojma UFO na pojam UAP (Unidentified Anomalous Phenomena), odnosno Neidentifikovane anomalne pojave. U pitanju je psihološki efekat koji ne nosi puku terminološku masku… tačnije, nije samo idiomska kozmetika. Time žele da se maknu od pop-kulturne slike „letećih tanjira“ i da obuhvate sve, baš sve: pojave u vazduhu, pri zemlji, eventualno na moru, senzorske anomalije, dronove, balone, satelite, meteorološke fenomene, debele mutirane ptice. Za sada, ta skraćenička razgradnja ne daje željene efekte… ali pucaju na dugoročnost, da će se UAP prilijepiti za ljude kao što se svojevremeno desilo i sa pojmom “UFO” (NLO).
I čemu ovih dana prisustvujemo? Novom talasu objavljenih podataka i brdu video snimaka. Neki od njih već zbunjuju najznačajniji ešalon skeptika (gadžet entuzijasta i naučnika). Elem, objekti se izuzetno brzo kreću – mijenjajući naglo smjerove (da se u njima nalaze bića poput ljudi – samo jedan od tih pokreta bi bio dovoljan da polomi sve kosti u tijelu).
Takođe, formacije su raznolike – često prkoseći našem doživljaju aerodinamičkih principa. Kugle svjetlosti, „cigarasti“ oblici, biblijske forme anđela, infracrveni snimci iz vojnih platformi, svjedočenja pilota, opisi objekata u blizini vojnih zona… i ne radi se samo o “dokazima” sa tla Amerike… zapravo, najviše uključuju materijale iz Evrope, sa prostora nekadašnje Jugoslavije (aha, mi smo im bili posebno interesantni), Azije, Bliskog istoka… i sve je za sada u domenu “neobjašnjenog i neobjašnjivog”.
Podrobno se slušaju sve interpretacije… i laičke i univerzitetske javnosti. I svi svjetski mediji prenose njihova naklapanja. Treba li reći da je nastala uskisla kakofonija nadmudrivanja?
Najinteresantniji glasovi zapravo dolaze iz Francuske i Poljske, gdje njihovi vojni predstavnici zahtijevaju da se objave dokazi o srušenim letjelicama (period 1960 – 1971) i o “neljudskim biološkim ostacima” (leševi vanzemaljaca – kako navode) koji su (navodno) pokupljeni – što od strane Amera, što od strane Sovjeta (svojevremeno).
I da ćemo pravo, taj dio priče je najeksplozivniji, ali i najtanji po javno dostupnim dokazima… tačnije, misli se na dosada dostupnim podacima. Bilo je svjedoka i zviždača koji tvrde da američka i ruska vlada posjeduju materijal, možda čak i letjelice „neljudskog porijekla“. Kongresni pritisak dijelom dolazi upravo odatle… poslanici žele da znaju da li Pentagon, obavještajne službe ili privatni tehnološki ugovarači kriju programe. Kremlj i dalje ćuti kao zaliven… njihovi nekadašnji zviždači su u međuvremenu poumirali od prirodne smrti nastale od prekomjerne količine otrova u krvi, hroničnog metka u lobanji, dok su slučajno padali sa devetog sprata. Virus neki, valjda.
Pazite, u prethodnim zvaničnim izvještajima stoji da nema podataka koji ukazuju na zarobljavanje ili eksploataciju NLO materijala. Taj tip dokumenata je sklonjen sa sjedničkih izvještaja tokom 2024. godine i više ih niko ne pominje.
Šta to znači? Da ipak biološki ostaci postoje?, da je tehnologija odavno u nečijim rukama?, da neko raspolaže znanjima koji ga stavljaju u speriorni položaj?
Zašto niko ne poteže to pitanje?
Stanite, stanite… U registru parlamentarnih tačaka iz 2024., takođe se navodi da ljudi iz AARO (All-domain Anomaly Resolution Office) počinju da formalizuje proceduru za slučaj da takav materijal bude uhvaćen ili pronađen. Znači… nešto ipak imaju, ali se pripremaju kako da ga “tretiraju i predoče”?
Jedno je sigurno, izgleda da su neke neke teorije zavjere ipak bile istinite. Neke paralelne strukture jače od aktuelnih svjetskih vlada ipak postoje (u kom obliku i sadržaju – trenutno se nagađa)… i očajnički drže u tajnosti nešto što nikako ne žele da “iscuri”… već punih sedamdeset godina.
Tu se trenutno vodi borba… “ko su oni?”… “zašto su nadmoćni?”… “s kojim ciljem?”.
I poslednje… da li je do kontakta već došlo?
Milisav S. Popović
*** Priča, u formi kolumne, objavljena u dnevnim novinama “Dan”. Sva prava zadržana, i autorova i izdavača. Hvala vam na čitanju.
*** Ukoliko želite da redovno pratite kolumne, pridružite se zvaničnoj stranici na Fejsbuku: https://www.facebook.com/mili237