Sa prstima na orošenom licu, i pogledom od pepela, pokušavala je da dokuči unutar njegove duše... Tresao se od čupanja, samo što glas nije puštao. Teško da se navikao, ali bilo je nečeg u tome što mu ovo ne bijaše nepoznato - "spasenje od demonskog" se u poslednje...

Kažu da te tri stvari prerastemo. Da tako treba. Čini da se bolje snađemo i sinhronizujemo prilikom odrastanja... "Drugačije ne bi valjalo, jer bi ostali nezreli". Ko god da je ovo podvukao kao obrazloženje, i ugurao pod duševno pravilo razvoja... ili je emotivno...

Prolazi... sve. Čini ti se da su boje isprane, i da slova više nove riječi ne pronalaze. Navikavaš se da blijedi svaki gram onog što je bitno danas, svega što je bilo važno juče... da su želje nadama naprasno odlučile da odole. A, nije tako, dobri druže sa one strane...

Nemoć da notama kažem šta si mi... pa koristim kamenčiće, rune i kišne kapi. Riječi što sam imao u unutrašnjim džepovima, tamo gdje slova žive od otkucaja, zgrabio sam... da ti u laticama razlistam ono što ne znaš... Možda naučiš takt - možda shvatiš... kako je tebe...

Našli su ga zavaljenog u fotelji... ispruženih nogu sa jednom navučenom papučom - druga blizu pomoćnog stočića, ruke na zaslonima (nezgrčeni prsti) i glava tek za nekoliko stepeni nakrivljena. Šta god da je popio, spravio je sam. Djelovao je kao da je utonuo u san. Za...

Nije mogao više da trči za njom... iako je znao da nema nikog da to uradi umjesto njega. Samo je pao na tle, bez daha, i hropnuo "Stani! Molim te, stani!" Kolona je nastavila da teče - bez njih (oticaće i dalјe, pridružili se oni ili ne). Zastala je. Okrenula se....

Most - kolokvijalni naziv za čip koji je spašavao urušeni rad moždanih funkcija, spajajući hiljade pokidanih sinapsi u jednu.  * * * Sjeo je na stolicu za ljuljanje i dopustio ramenima da se snužde. Bio je umoran, skoro koliko i nestrpljiv. Veranda je mirisala na...

Gradio se tobogan... Preogroman. Intergalaktički. Sve napredne civilizacije su se saglasile da svemiru treba novi sadržaj - a kud bolja stvar od klizanja dupetima brzinom od nekoliko svjetlosnih godina... i to rampom dugačkom koznakoliko sazvježđa. Posebno su glasni...

Slab sluh... slabe oči... i ruke skrivene u rukavima. Držao se trećeg ćoška, iza druge sjenke prethodnog dana. Bilo mu je udobnije u juče, nego u onome što se može dogoditi danas. Malen život, nemoćan da se ispriča. Imao je godina... a niti jedna nije bila kako...