Sa njim:
– O čemu? – priupita, iako ga je čuo.
– O životu.
Udubiše mu se jamice na obrazima. Da nije bilo usirene krvi zaustavljene na ram od usana, taj osmijeh bi nekada, na nekom boljem mjestu mogao biti prigodan… Ovako, žile mu se naježiše od pogrešnog izraza.
– Slušaj, seronjo… – pridiže mač, da mu se ne vuče po kamenju – …Želiš li bajku? Odmah da ti kažem, takvim smećem ne trujem lobanju. Unutra gori! – povuče palcem liniju obrva, pa nastavi – Vjetrovi nose sve… svaka kost što je prohodala, mora da se prelomi na hiljade načina… i pazi nešto: kad se to dogodi, nikog nije zauvijek briga što te i koliko boli. Bol je mjera neprilagodljivosti na čekanje. Bol je opomena da si zavazda sam, i da treba da zarasteš prespojen.
– A kakva je onda bajka?
– Da je život pjesma snova. – pljunu u stranu – To boli više od svih mogućih preloma. Nema na ovom svijetu stihova. Još jedno smeće koje te tjera da čekaš zabijen u zahodu trpljenja.
Pisar umoči pero u gusto mastilo i povuče nekoliko crtica.
– Bilježiš li sve seronjo?
– Samo neke stvari… – pokuša da zanemari ciku i urlike što su dolazile iza zidina (teško je vući slova u trenucima kada glave padaju sa ramena).
– O ljubavi?
Osjeti da mu se osmijeh spotače, pa mu i lice na tren zastade.
– Vidi… ne stidim se nježnih misli. Nisam nikada. Ali me plaše.
– Više od ratova?
– Golemo više! – raščupa trake sa kanija – Jednom je moja čuka (lupnu se po grudima) dobru stvar skapirala… Možeš da biraš s kim ćeš da legneš, ali ne možeš ko će da ti se sviđa. Džaba znoj među nogama, kada se srce davi. Želja se ne da prevariti zamjenicama.
– Koliko si već najamnik?
– Sjutra će biti pet hiljada dana… ako preteknem.
– Zašto onda prihvataš nagodbe slabijih knezova?
– Zbog sladi što nemaš šta da izgubiš. Ta kuraž, kada srljaš u bitku, svjestan da ne možeš da pobijediš… ali i dalje ideš naprijed, kidajući svako meso na koje naletiš… Ta stvar je neponovljiva! Jer, ne treba da se brineš kad znaš da ne možeš ništa da učiniš… Tad najiskrnije preživiš. A meni, tu i tamo, treba podsjećanje na nebitnost sopstvene važnosti.
– Zar nećeš tako jednom skončati zbog tuđih ciljeva?
– Svi mi umiremo zbog tuđih ciljeva… Ja odlučih da se borim mačem za njih, dok oni čiji su – oni im robuju. (naglo ustade) A sad idi seronja, ako želiš da dovršiš ta škrabanja. Čujem da je linija probijena… ovi dolaze.
* * *
Sa njom:
– O čemu? – priupita, iako ga je čula.
– O životu.
– Divni dječače… ne znam ja ništa o tome.
– Od kada ste u citadeli?
– Sigurno osam godina već, možda i duže.
– Zašto baš carska biblioteka?
– Znam da je neobično da jedna Harilka (vila) život podredi ljudskim stvarima… ali eto, uvijek sam smatrala zapise smrtnika izuzetnim… čak neprocjenjivim. – okrenu lice i pokaza umagljene oči – Uskoro ću da ih izgubim, znaš. Nestaju. I onda ću poći u mrak. Kažu da će za tri mjeseca sve biti gotovo. Zbog toga želim da pročitam najviše što mogu… svaku pjesmu, poemu, priču, pa i kratku posvetu… Da ima šta da odnesem kada svjetlost nestane. Uspomene su dragocjenost koju samo ljudi umiju da cijene… a meni će biti lijek za nastupajuće rane.
* * *
Bilo mu je to prvo i poslednje zapisivanje… rekoše da je mogao da postane izuzetan šegrt, možda čak i meštar u dvoru, o kome bi se ispredale legende… Ali su ga susreti sa njim i njom promijenili do koske.
Vele da je na dan, kada je predao iskušenički zapis, skinuo sa sebe učeničku robu i složio je pored vrata ćelije. Na nju je naslagao sve hartije sa ispisanim potpisima najvećih zapisničara koji su ga učili i pečatom “potvrdili” kao najboljeg… da bi sa svake potvrde izrezao svoje ime.
Go je prošetao hodnicima, dopuštajući da se zgrozi smrdljiva gospoda… ušao u fontanu i pustio da ga oblije hladna voda. Uzviknuo je “Ovo će da bude dan, kada će prestati da me bude briga”.
Prije nego što je sve napustio, naučio je da barata mačem… i sebi je jedno oko izvadio.
Otišao u svijet, ali prije toga na pločici zapisao
“Život je jedna dobra zajebancija… ako nemate drugih obaveza”
… I jako se dobro proveo.
Milisav S. Popović
*** Priča, u formi kolumne, objavljena u dnevnim novinama “Dan”. Sva prava zadržana, i autorova i izdavača. Hvala vam na čitanju.