Već godinama unazad promatram kako traje stvor od pakosti sazdana – iskonski zla… epski izopačena. I ova slova se pod njenom pojavom skvrčiše. Posmatrao sam je kako se deformisano razvija. Gar nosi ispod kapaka, pogledom ga iz očiju rasipa. Ružnog osmijeha...
Smješten između zime i proljeća, osakaćeni februar čuva u svojim dugim noćima neke od sablasnijih momenata ljudske istorije. Mladi ga doživljavaju kao period kada ih knjiga za uši vuče i kada mačke oko terasa od požude polude, a stari još pamte strahove i košmare u...
Kada se šest decenija unazad zemlja oporavljala od ratnog užasa najednom se iz svake pećine, šupljine debla osjetilo gviruće prisustvo života – najava nekog novog početka. Kažu da se nikada kao te 1945. nije čula pjesma čvoraka. Hoće to sa katastrofama, ono što...
Od samoobmanjujuće iluzije “da si poseban i nevjerovatno važan” obolio je svako. Posebno danas. Posebno sada kada zbilja ništa ne značiš. Bez tebe ko sa tobom. Misao da zaslužuješ da ti ljube stope i dalje je gadljivo privlačna, zar ne? Na drugoj strani,...
Kao i sve bajke, i ova počinje nalično… Bilo je to davno, nekud posve daleko. U svijetu kazni, ološi i toljaga… u dubokoj šumi živjela je vučica. Bijela krzna, a krvi od toplog meda. Plavih očiju i one čudne srme oko kapaka što na dom miriše. Sama i...
