Negdje, u mekom trbuhu svemira, taman tamo gdje prislutiš da se svemir završava (a zapravo, tu se tek naglo račva) leluja ogromna planeta. Gali u mlijeku ugodnih plima – poput sitog mladunčeta, umotanog u kolijevci od oblaka, zaljuljana na strujama sa ugašenih...
Poznate su mnoge klasifikacije, razne fascikle su osmišljene… sve treba negdje da pripada, i svemu se traži ime. Ali jedna “mre” od nepominjanja, pride izuzetno važna – podjela ljudi na konstruktore i destruktore. Često nazivana grubom,...
Udovolјivač (pleaser) – termin koji je, sve su prilike, prvi put ozvaničen u radovima Roberta Dala. Vrlo brzo je zašao u biheviorističko deskriptivnu (profiličarsku) zonu i dobio, ne jednu, već dvije definicije. Žuti udovolјivač – podrazumijeva osobu koja...
Tamo gdje su katuni rasuti po padinama, gdje se rađaju najljepša jagnjad, a pravi najukusniji sir, onaj lisnati… tamo je put do dva stjenovita zuba – Mali i Veliki Žurim. Onud, drugačiji mir teče. Nema pjesnika koji to može da preusti srcem. ...
Tri, možda čak četiri godine prođoše od kada je objavljena priča o Aldijaninom čvoru. Čitanost i popularnost te kolumne je bila neočekivano velika… i niko nije mogao da predvidi da će biti, pa… “vidovita”. Danas, kada se svako čeljade prelama...
Stopala su prestala da pridržavaju pod. Ruke joj skliznuše sa dovratka. Tijelo naredi da se prostre i propadne u bezdan. Samo da nestane. Odmah! Sva je stala u njegove oči… a od njih je dopirao pogled sladi, pogled gada. Pronašao je! A mislila je da je utekla....
Pažljivo je slušala direktorov uvod. Tek što su se upoznali (nema ni pet dana), a već je dva puta morala da dolazi na razgovor. Pribojavala se da će ovo, možda biti i poslednji. Kancelarija je mirisala na žvake, iz svakog ugla je virio paketić… neki sa...
Običan. Tako običan dan. Lagan. Kad je ugodno toliko, da čovjek pomisli da je život umjeren i izmjeren do zateznog grama. Ptice su samo ptice, trava je samo trava… a ljudi su tek majmuni sa manje dlaka. Ništa više od toga. Svako svog posla. Uz odsustvo...
Krajem 17. vijeka u sivim brdima Zatrpani u jami, većina mrtvi, neki poluživi… Bačeni da se jedanak smrznu, a docnije u istom gnoju stope. Uglavnom žene, ali i stariji muškarci. Rascijepanih grla, prosutih utroba… od oštrica mrkooke vojske ljutog age, što...
Vi ste možda čuli bolje, ili upamtili pametnije. Moje uspomene na nju su kao žice sa hitre vode. Varljive. Prozračne. Ali i takve zapinju, kada ih taknem. Sad treba da je ponovim. Neće ići lako… pa opet, priča ide ovako… * * * Davno, davnije...
Gurnuo je vrata za sobom. Ništa se nije mrdalo. Kroz dugački hodnik otegao se zaostali smrad lovačkih pasa. I dalje ih pušta u kuću. Krenu put kuhinje, pa se u sebi osmijehnu “ne bi taj nikad bio tamo”… Ispe se stepenicama do one grdne, velike...
Procjep u mislima, i bol što je u glavi – a nije glavobolja. Noć slijepljena po ivicama svemira, od one buđave vlage što nikako da se isplače. Nije mu se to radilo, ali hej… koračao je dalje, i nije krivudao. Alkohol je bio u krvi… ali je blijedio....
Eh, kad se spoje brzopotezna tehnologija (Internet) i umoslabašna nejač jakih vilica – pa im daš pandemiju. Evo šta smo sve saznali i dobili od pučanstva. Prvo je rečeno da djeca ne obolijevaju. Pa da ne obolijevaju ni pušači. Pa su kasnije utvrdili da djeca ipak...
“Sve vrijeme moraš izgledati kao da ćeš biti krunisan, makar okončao pogubljenjem.” Ova rečenica, i samo ona, postala je mermerni platir za mnogo toga što decenijama u pristupu čovjeku ne valja. Izrečena je sedamdesetih godina, od strane pogrešnog...
U moru mrtvih jezika, svega nekoliko je uspjelo da oglača sopstvene kosti i prenese prah do današnjih dana… tačnije, da očuva drevne riječi za koje ni danas nema adekvatnih zamjena. Iz nekadašnjeg Tešenava dijalekta (oblast Nigerije) uskrsnuta je samo...
