– Tu si čovječe! – zatekao ga je kako pilјi u jezersku tamu. Jakna preko ramena, razvezana kravata što je ulijevo pobjegla. Mjesečina mu se dade po licu i stegnutim šakama – upisa lunatičan sjaj ludaka. – Ajde… – mahnu mu hitro i...
Nisu mi drage motivacione generalije… posebno ne one iz priručnika i sa predavanja. Sve su to priče nekog tamo za mase. Pitam se – jesu li sebe ubijedili u istinu šarenih stihova? Krojanka se uvijek pravi po mjeri pojedinca. Posebnost srca je mjerna...
U izmaku vremena, svašta se da naučiti. Na samrti svi postaju izuzetno mudri… Kajanje i neproživlјeno čine esenciju tog poslednjeg trena… kada se odlazak razboli od pogrešno ishodanog čovjeka. Zbog toga što se srce ukucalo stegnuto u njedrima…...
Pomisliš… sve je rečeno. Bajke, priče, legende… obajatilo, pa istočilo. Smatraš, život se samo ponovio. Tek različitim rukopisom u nas prepisao. San o posebnom – izgorio. I nisi jedini. Nisi nikad ni bio. Tako se oduvijek razmišljalo… osjećaj...
Izvod iz dnevničkog upisa. Dan prvi – 17. april: Pošao sam sa dva tehničara i medicinskom sestrom do seoceta Ljutine. Na jugoistočnoj trasi naišli na usamljenu kuću. Baš kao što nam je rečeno. Izgledala je napušteno i oronulo. Starica koja je tu obitavala...
