U kamenoj kući, sa kostima od drvenih greda, ugradni kamen je mirisao na lješnik, a dah iz doma na listove nane i srž dvije duše – što su kradimice nešto znale. Pa su se dogovarale. – A sad, uzeću ti krila, ljubavi moja… – mati joj reče. – Ali, kako ću do neba?...
Razjaplјene čelјusti, u pokušaju da je zgrabi i rastrgne… ali prokleto drvo nije dalo. Zarobilo je monstruma iz pakla, zaledivši masivno tijelo. Krošnja, prepuna soka, magijom sa lišća nadmoćno je stezala užas. Ispod je stajala žena – plijen za kojim je...
Šta će vaše strahove najbolјe da izliječi? Slične bojazni u drugima. Ako imate načina, vid da ih primijetite – shvatićete da pred ogledalom užas nije toliko grandiozan. Nikada ne prelazi visinu vaših leđa, zapravo, nisu vam ni do struka. A opet, treba naći isti...
– Tu si čovječe! – zatekao ga je kako pilјi u jezersku tamu. Jakna preko ramena, razvezana kravata što je ulijevo pobjegla. Mjesečina mu se dade po licu i stegnutim šakama – upisa lunatičan sjaj ludaka. – Ajde… – mahnu mu hitro i...
Nisu mi drage motivacione generalije… posebno ne one iz priručnika i sa predavanja. Sve su to priče nekog tamo za mase. Pitam se – jesu li sebe ubijedili u istinu šarenih stihova? Krojanka se uvijek pravi po mjeri pojedinca. Posebnost srca je mjerna...
