Posmatrao ga je kroz odškrinuta vrata. Kako sjedi, zamišljen, plitko zadihan, sitan… Vjerovatno su ga opet zadirkivali. Oko njega makete od kartona, načinje od šećera pažnje i sa takvim medom ljepote, koji može pretočiti samo neko ko je neizrecivo usamljen....
Bosim stopalom nagazi na iskeženu gubicu. Rasprsnu je i pretvori u prah. Bez krika. Ostali se povukoše i zajecaše – iz prikrajka. Demonske prilike su se plašile svemoći pridošlog čovjeka. Pakao je u trenu preobukao užas u sopstvenu užasnutost. Tajac, tako...
– Izdrlјaćeš kolјena tako. Kao da se iz sna prenu, pogleda u baku, pa u savijene noge. – Izvini… – pridiže se i stresa travke – … zamislila sam se. – Jašta si. – pruži joj vrelu priganicu premazanu kajmakom i medom...
Plјuvačka mu udari na usta, ramena padoše, a vrat ostade izdužen da štrči sa jastuka. Ropac iz kašlјa nije popuštao. Suvom rukom promulјa kroz vazduh. Čovjek iza zastora se uvuče do kreveta. Nečujno i sigurnim klizanjem salonskih papuča. Uze ga u ruke, smjesti na...
Prelom sebe o lakat srca pravi žive rane. Oporavak toliko naliči guljenju smrti sa rebara, čupanju jezika kandžama. Tragovi plača izglačaju kožu – pa svaka vena (drhtaj krvnog vriska) postaje vidljiva. Znaš već… ona očigledna prozirnost kod čovjeka kada...
