Prethodna kolumna je privukla srčanu pažnju… toliku, da ste je učinili najčitanijim tekstom od početka dvadeset druge, pa me doveli do slatke zabune. Da li to znači da nam elan za pojmovnim smislom postaje posebno važan? Ili ste prosto sjajna publika, koja umije...
Ersa – ime starogrčke boginje rose. Ipak, mitološka građa o njoj je oskudna, tanka… pa se i vodi rasprava kako je svrstati međ božanstva titanskih promjera. Danas se ersaotom smatra ono lice koje posjeduje kapacitet “stvoriteljstva”, ali...
Ja ovo ne mogu. Trčala je ka jezeru. Nazire se. Ja ovo ne mogu. Trčala je ka mjestu gdje će odustati, i vratiti sve darove. Ja ovo ne mogu. Trčala je u hrapavoj obući, strgnuvši narukvice i ogrlicu što je nekad jednom stekla… trčala je, pa naglo ukopa tabane....
Opi je užitak. Zelena gora pod debelim jorganom, a sunce izlizalo koru snijega, pa ga usjajilo. Nema razglednice niti ukusa što se s ovim moglo porediti. Držala je prozor otvoren, sve do momenta dok nisu stigli do gostione. Onda prigušena prostorija preuze...
Jednostavnost. Tako prosta, često neizvodljiva. Najljepši harmonijski nizovi u muzici su zapravo (uvijek) izuzetno jednostavani. Previše momenata mora da se posloži, a genijalnost kompozitora je ključna u toj raboti. Jednostavnost zapravo i nauci godi. Koliko god...
Prilično je bio trijezan, poprilično usamljen. Magla oko uma lagano se svodila u ustajalu vodu… i nekako je znao da mora da se pomjeri. Iz sebe, dabome… jer, već je prešao pedeset kilometara da bi stigao ovdje. Prostori nisu bili problem. Golemi bjehu...
Prirodnjaci 18. vijeka. Više su bili satiričari, no biolozi… Imali su, taj, vrlo ličan odnos prema životinjama, pa su im i zabilješke ostale da cirkulišu dugo nakon njihove upotrebne vrijednosti. Tako se kaže (parafraziram): Jedan od najružnijih stvorova na...
Svako od vas zna bar jednu priču o nesojima koji su se pojavljivali kroz istoriju i uticali da se krv prolije u odronima, a imperije razruše… Makar i oni (kobnici) sami postali dio pepela, nisu oklijevali da se posvete cilju – satrijeti do satiranja. Jer, hoće...
Mač i riječ. Česta lirska uporedba koja se rabila kroz književnost (posebno našu) – bila je korišćena skoro kao “oči su prozori duše”, ili skorašnja “samo nježno prema sebi”. Sve su zbog repeticije postale bljutave… no, koža istine...
Nešto se sa stokom gadno zbiva ako ostane na livadi dok je mjesec pun. Mukanje, grgljanje, škljocanje. Uznemirujuće trzanje mesa, kao da se kida. Oni vičniji u upravljanju stadima na osnovu mjesečevih mijena, znaju kada treba potjerati životinje u ušuš staja. Samo da...
Recitatori mudopetljanja, pa i poneki dobrodušan čova bi vam preporučili da budete strpljivi u svemu što želite, i da samo čekate… jer čekanje dotegli magarca sa zlatnim rogovima. A, svi znamo koliko nam takav mago treba. Postade “čekanje” apostolija...
Zagledani u noćno nebo, nekoćni narodi su razdaljinu između dvije zvijezde nazivali korak. Vjerovali su da taman toliko treba da se promijeni svijet sa svijetom. Ujedno, snovopojili u nadi da im samo korak fali da dosegnu do nebeskih staza. Šta je to sa nama? Ko nas...
Rođena kao prokazano kopile. Ničem takva nije služila sem slanom preziru. Nastala, vele, iz nečasnog čina Turčina i naše žene u doba kada se krst sa srpom, osim u krvavom boju, nije dodirivao… Majka je na porođaju jedva otela iz ruku žena “što nakaradnu...
Nije do tebe… izuzetno mudar da si, ma koliko uspijevao da savladaš bujice i odložiš s ramena kastrirane planine – kontekst životne sage najčešće te odvuče mimo prirodne ti rute. Eh, ta nagla bezobraznost suptilnih krivina što banu – tek tako –...
Ako žena, dok beba raste u stomaku, ispija čašu vode svakog dana gledajući u nebo – vjeruje se da će dijete zadržati plavu boju očiju, i da će izrasti u putnika i avanturistu. Neka od uvjerenja idu toliko daleko, pa je ostalo zapisano da će tako postati...
