Oslonjen na sto… nemirnih nogu podvučenih ispod stolice. Gvozdene podlaktice i skrušene šake držale su planinu sačinjenu od mesa da ne sklizne… jer, ode bogo moj, ode u ambis. Reče: – Sjedi. – pokaza na mjesto naspram, tamo gdje je pištolj...
– Marš napolje! – ognjila je zajapurena. I dok se ovaj mangupski odvlačio, prije izlaska joj dobaci: – Vidimo se u snu, praskava. – Marš, barabo jedna! Za njim vrata učionice ostadoše do pola otvorena. * * * More, i blagi suton što joj je lizao...
– Tamo ćemo đedo. – okrenu se da provjeri da li ga je čuo, i ujedno vidi koliko je u zaostatku. Krepki čičica mu odmahnu sa nekih dvadesetak metara: – Samo ti nastavi… eto me. Tih nekoliko trenutaka koliko mu je trebalo da stigne do ribnjaka,...
“Čovjek može da umre, ali čovječanstvo mora da preživi”. Jedna rečenica. Svega jedna rečenica koja je u zaključku odredila prethodne epohe. I otrovala novu eru. Pretpostavila je postojeće sisteme, međunarodne odnose, vaskolika državna uređenja i cjelokupnu...
Doživljaj svijeta, i sebe u njemu – vrlo je promjenljiv. Rasteže se od euforičnog, do izrazito neugodnog. I na toj zategnutoj lastici visimo svi. To jest, dok štipaljke ne popuste… Istina, čovječanstvo se rastače na gnjile emocije (sebičnost,...
