Kamfor, tvar koja nije nepoznata prosvećenijim ljudima. Smolasta materija, bijele boje, neobično prozračne strukture i snažnog eteričnog mirisa – skoro da rashlađuje prilikom udisanja. Dobija se iz zimzelenog kamforovog drveta. Čuva se u bočicama ili staklenim...
Jedini sam koji je postao drud, a da nije morao da ubije druda drugog. Zvali su me Redovnik od Šišarke – jer sam moć uspio da vežem za smrču. Život me poslužio najbolјe što je umio, a da mi ruke nisu bile krvave… možda je moglo lakše, ili stranputičnije,...
Čovjekov mozak je u stanju da upije na milione podataka svakog dana… Čak i kada smo umorni, ne prestaje sa gomilanjem i analiziranjem. Svaki detalj se uredno smješta u perceptivne hangare. Ne postoji zrno dima iz života koji um nije umemorisao. Međutim, veliki...
Postoji to mjesto. Od urlika i kazne. Sablasnog naziva. Sakralno. Gdje ništa što je od kosti ne može da istraje. Ne priziva se. Ne promišlja se. Nešto iz krvi šapće – „kloni ga se“. Rijetki se njime bave. Ukleto i drevno. Staro koliko i svijet… možda od njega i...
Humka, na južnoj strani groblja – sa svega nekoliko kamenih stubića… i jedva vidljiva ploča. Ugravirana slova: O koncu mraka… kad zaćuti miris ljudi, a zaurla vonj đavola… u uglu čekanja… odavno piše, a zauvijek će da stoji – moja...
