Prilika je lebdjela nekoliko hvati iznad tla. Samo se plahta uvijala podno mjesta gdje su trebala biti stopala. Nosila je na sebi nešto što ni noć nije mogla da ima – sjaj prezrele tame, taj nikad viđeni plašt drečavog crnila. Čovjek ga je posmatrao nijemim...
Simboli, crteži, znaci – sve sami drevni načini saopštavanja, ispovijedanja, obznane, ali i hilјadugodišnjeg načina čuvanja sebe od zaborava. Bješe tako u vremenima kada je strah bio za tri prostora veći od današnjeg. A onda se svemir malo skupio, okrenuo na leđa...
Februarska ponoć 1628. – Groblјe na proplanku Hladni zubi noćne tame grizli su joj obraze… najbezobrazniji se podvukoše kroz otvor debele halјine, našli gola mjesta iznad čarape i jezom lizali bedra. Koža joj se naježi od grobne studeni, prsti bi joj...
Izvod iz dnevničkog upisa. Dan prvi – 17. april: Pošao sam sa dva tehničara i medicinskom sestrom do seoceta Ljutine. Na jugoistočnoj trasi naišli na usamljenu kuću. Baš kao što nam je rečeno. Izgledala je napušteno i oronulo. Starica koja je tu obitavala...
– Ma šta je s ovim sranjem? (rga po telefonu nervozno) – Alo, ne mogu sad da razgovaram, u autobusu sam… – Ljubavi, ne ostavljaj me! – šest redova se okrenu put nje. Znatiželjne oči zaintrigirano je polizaše cijelu – onako zabundanu...
