U sirotištu – Molim Vas! Sva dokumenta! Ne samo izvještaj! – potprašena strahom od inspektorke, upravnica izjuri da nađe papirčine. Ova ostade da sjedi – namrgođeno prelistavajući sadržaj fascikle. Najednom… osjeti viruckanje iza odškrinutih vrata....
Kada su se klupka počela odmotavati… i kada je kanap došao do kraja, umjesto da se hrpa zamrsi, upleli smo je među prste – te ostali povezani. Tako se dogodilo sa profilisanjem… krenulo je, pomislio sam, biće teško objasniti – umjesto toga...
Šum joj je pjevlјiv… poput kosa kad dočeka zorni zrak čekanog prolјeća. Talasi joj starovremenom mladošću sase, ko kukovi što neka slatka gospođa imade. Nјima ne zaplјuskuje obale… o njih se miluje. Neko bi ti rekao “Vidi kako se maze!”. Kada...
Prilika je lebdjela nekoliko hvati iznad tla. Samo se plahta uvijala podno mjesta gdje su trebala biti stopala. Nosila je na sebi nešto što ni noć nije mogla da ima – sjaj prezrele tame, taj nikad viđeni plašt drečavog crnila. Čovjek ga je posmatrao nijemim...
Simboli, crteži, znaci – sve sami drevni načini saopštavanja, ispovijedanja, obznane, ali i hilјadugodišnjeg načina čuvanja sebe od zaborava. Bješe tako u vremenima kada je strah bio za tri prostora veći od današnjeg. A onda se svemir malo skupio, okrenuo na leđa...
