Toba. Jezero na Sumatri (Indonezija). Mjesto gdje su nastali prvi ljudi. Njihovi smo, i samo njihovi potomci (ako se u međuvremenu nauka ne predomisli). Prije 75.000 godina ona nije bila mirna jezerska površina – kakva je danas – već vulkan… vrlo,...
Razlome se. Stvari, lјudi… pa i ti sam. Shvatiš da kao cjelina nisi dovolјno dobar, snažan i spretan. Treba ti da rasteš, omoćaš i… i osvajaš? Ali kako da nastaviš sa rastom kad si to već odradio? Jesi… ali ni za šta nisi stasao. Šta osvojiti kada...
– Eto tako… – i izvuče iglu iz male vene. Zagnjuren u ćebence, čuvao je pogled od uboda, misleći da se time sakrio od bolnice. – Spava li ti se? – dotače mu vrh nosa. – Spava… – Boli li te nešto? – Ne boji…...
Tripleks diabulus čine tri aktera: dželat, trovač i bogomolјka. Dželat – nemilosrdna snagatura što raspoluti glavu za bačvan sitnicu. Dobra stvar, donekle: sa njim uvijek znadeš na čemu si. Kazna je neminovna, sinovče. Taj pitanja ne postavlјa. Nema mravinjanja...
Hekat, opačinsko zlo, demon kom nema ravnog – svakih osamdeset lјeta pokušava da se domogne lјudskog svijeta. Žderač duša kog i sama smrt zove Ubica. Može ga zaustaviti samo najčistokrvnija iz reda vikarki. Isijecanjem sopstvena srca. * * * – Zašto mi nisi...
– Čiko, u šta to gledaš? – Ja, ovaj… – trznu se – … hm … gledam u suton. – Je li ti lijepo? – Jeste… valјda jeste. – načučnu pa se bolјe zagleda u lakookog klinca – Jesi li se izgubio? –...
A šta kad se domognem vrha? Gledaćeš na drugu planinu. Poželјećeš da do nje dosegneš. Znači, nema kraja? Nema. Jer to što si tražio nije ni bilo na vrhovima. Nego gdje? U trajanju sebe… uz otklјučavanje sopstvenog prisustva. Bez pauze. Bez izgovora. * * * Tri...
Trudim se da mi struka dodirne literarno izražavanje taman onoliko koliko vi sami osjetite potrebnost takvog začina u informaciji koju želim da podijelim… a da se, opet, stihovi ne pomute plastikom. Jer, živimo u svijetu gdje su mehanika i digitalno usisali...
U kamenoj kući, sa kostima od drvenih greda, ugradni kamen je mirisao na lješnik, a dah iz doma na listove nane i srž dvije duše – što su kradimice nešto znale. Pa su se dogovarale. – A sad, uzeću ti krila, ljubavi moja… – mati joj reče. – Ali, kako ću do neba?...
Razjaplјene čelјusti, u pokušaju da je zgrabi i rastrgne… ali prokleto drvo nije dalo. Zarobilo je monstruma iz pakla, zaledivši masivno tijelo. Krošnja, prepuna soka, magijom sa lišća nadmoćno je stezala užas. Ispod je stajala žena – plijen za kojim je...
Šta će vaše strahove najbolјe da izliječi? Slične bojazni u drugima. Ako imate načina, vid da ih primijetite – shvatićete da pred ogledalom užas nije toliko grandiozan. Nikada ne prelazi visinu vaših leđa, zapravo, nisu vam ni do struka. A opet, treba naći isti...
– Tu si čovječe! – zatekao ga je kako pilјi u jezersku tamu. Jakna preko ramena, razvezana kravata što je ulijevo pobjegla. Mjesečina mu se dade po licu i stegnutim šakama – upisa lunatičan sjaj ludaka. – Ajde… – mahnu mu hitro i...
Nisu mi drage motivacione generalije… posebno ne one iz priručnika i sa predavanja. Sve su to priče nekog tamo za mase. Pitam se – jesu li sebe ubijedili u istinu šarenih stihova? Krojanka se uvijek pravi po mjeri pojedinca. Posebnost srca je mjerna...
U izmaku vremena, svašta se da naučiti. Na samrti svi postaju izuzetno mudri… Kajanje i neproživlјeno čine esenciju tog poslednjeg trena… kada se odlazak razboli od pogrešno ishodanog čovjeka. Zbog toga što se srce ukucalo stegnuto u njedrima…...
Pomisliš… sve je rečeno. Bajke, priče, legende… obajatilo, pa istočilo. Smatraš, život se samo ponovio. Tek različitim rukopisom u nas prepisao. San o posebnom – izgorio. I nisi jedini. Nisi nikad ni bio. Tako se oduvijek razmišljalo… osjećaj...
