Svane jutro kada se ugrizeš za lakat i odlučiš da batališ da preplivavaš okeane zbog ljudi koji ne bi ni lokvu preskočili za tebe. No, tu se muka ne završava. Naviknute na udobnost teško pogađa kada oni što im ugađaju prestanu sa primicanjem jastuka. Tada nastupaju...
Za djecu koja se nađu u žaru igre „običan svijet“ se gotovo sasvim ukida… Nastupa momenat najugodnije sinteze duha i tijela. Vrijeme i prostor su sadržajniji, bolјe iskorišćeni – pojavlјuje se spontan i neobjašnjivo stabilan red. Ritam i harmonija se nadovezuju...
Neka su i zlatni – lanci su lanci. Možeš da budeš u svijetu, ali i da budeš slobodan od njega. Jer, najljepše je biti nešto i neko – čemu niko i ništa ne treba. Da bi ovo shvatio – nudim ti tri načina… * * * LICE NOŽA – Vjera da nož neće izdati, samo...
Dobrovoljno pristadoh da učestvujem u jednom socio eksperimentu koji se zbio prije nedelju dana. Prosta priča pripremljena od strane nekoliko psihologa sa jasnim ciljem – da opišem sebe i šta proživljavam nakon gledanja latino serije maratonskog tipa. Naslov vam neću...
Skeleti slanim mesom natopljeni. Zglobovi svuda iznikli. Posebno tamo kuda kičma prolazi. Upravo tu gdje smo najduži… od vrata do guznog dijela postadosmo najsavitljiviji. Imamo leđa za klanjanje kakva niko drugi nigdje ne imade. Kao da smo od koljena...
Reći ću ti nešto o dvije vrste plesa: Netke i Gaut. Plesali su ih izumrle noge na prostoru gdje sada spavaju Grahovo i Vilusi. Nekad su tamo živjele šume, i brbljive ptice što su čuvale stabla lješnika. Onda se naseliše krš i drača. Ostalo je nešto čvoraka sa čoporima...
Rodila ga je sa šesnaest godina. Momak nije htio ni da čuje, kamoli da prihvati soluciju da postanu roditelji tako mladi. Ubjeđivao je na abortus. Uostalom, tako su ga njegovi vaspitali. Nije htjela da posluša. Ni njeni nisu odobravali. Ubrzo po rođenju djeteta se i...
Zatekao sinčić majku kako u oblake gleda vlažnih trepavica. „Mama, zašto plačeš?“. Zadrža na staklu tanke otiske i povuče dodir sa mekih prstiju nazad u šake. Okrenu se od prozora i primače sinu. Osjeti miris cvrčaka i ljeta sa čuperaka. Pomilova glavicu i tiho...
Kad si glup, kad si uman, kad si ružan, kad si lijep, kada sve razumiješ, kada ništa ne shvataš, kada si razigran, kada si umrtvljen, kada sanjaš, kada prestaneš, ako si despot, dok si rab… kojoj god od kategorija pripadao, zajednička crta svemu nabrojanom je...
Niko ne postoji sa razlogom, niko ne pripada nigdje i svi će jednog dana da umru. Zato udahni, pauziraj, izdahni. Osim, ako nisi čovjek od lišća. Ukaže li se način da nekoga usrećiš, uradi to odmah. Bez razmišljanja. Iz srca, prijatelju. Ništa se tako dobro po...
Kada sam u kolumne uvodio Barku Prvoslovnog, nisam očekivao da će postati dio zagonetke… Pisali ste, postavljali sijaset pitanja, tražili objašnjenja i uporište u folkloru… ništa od toga nisam umio da prevedem u istinu. Barka je slučajnost,...
Već godinama unazad promatram kako traje stvor od pakosti sazdana – iskonski zla… epski izopačena. I ova slova se pod njenom pojavom skvrčiše. Posmatrao sam je kako se deformisano razvija. Gar nosi ispod kapaka, pogledom ga iz očiju rasipa. Ružnog osmijeha...
Smješten između zime i proljeća, osakaćeni februar čuva u svojim dugim noćima neke od sablasnijih momenata ljudske istorije. Mladi ga doživljavaju kao period kada ih knjiga za uši vuče i kada mačke oko terasa od požude polude, a stari još pamte strahove i košmare u...
Kada se šest decenija unazad zemlja oporavljala od ratnog užasa najednom se iz svake pećine, šupljine debla osjetilo gviruće prisustvo života – najava nekog novog početka. Kažu da se nikada kao te 1945. nije čula pjesma čvoraka. Hoće to sa katastrofama, ono što...
Od samoobmanjujuće iluzije “da si poseban i nevjerovatno važan” obolio je svako. Posebno danas. Posebno sada kada zbilja ništa ne značiš. Bez tebe ko sa tobom. Misao da zaslužuješ da ti ljube stope i dalje je gadljivo privlačna, zar ne? Na drugoj strani,...
