U ćutanju je bila bolja od drugih. Jer je imala štošta da prećuti. Od onih je iz ljudske vrste čiji su životi mnogo gori. Davno je shvatila da su bijele golubice zbilja samo obični golubovi, i da joj stihovi nisu bliski… nisu pogodni. Sve te stvari, pridjeve,...
Čemu služe linije na prstima? * * * Forenzika i silni stručnjaci za “mikrotragove” često nisu imali vremena da odgovore na nekoliko pitanja… Bilo im je bitno da me preoblikuju u operativca, nije ih zanimala paučinasta priča. Mnogo toga sam saznao...
Dvije stvari… dva opita… dva eksperimenta su me promijenila. Ne potpuno. Nadogradila su me… ili možda nagrizla. Presudite sami. Kada čujete oba. * * * Prvi: Urađeno je to 1952. Odgajili su pile u laboratoriji. Obično. Žuto. Od proste koke. Nisu...
Zamisli more… veliko kao sva prostranstva. Uvaljaj u misli i ovo – da je toplo i mirisno kao grlo djeteta. Da traje negdje u nekim dalekim oblacima i zapljuskuje orbite sedam Sjevernjača. Zamisli da je u obliku napuklog nara iz kog se širi staklasti etar...
– Ajde Mili, molim te! Ispričaj mi nešto! – poče zubima da skube rukav od trenerke. – Ma, evo ga đedo tu, pa nek ti on priča. – Nećuuu…. Oću ti! Đedo će o partizanima i Nјemcima i dinosaurusima… ne zna ništa ni o poslednjem ratu!...
Kad ti sledeći put budu rekli: oprosti onima koji su te povrijedili, zavoli one koji su te izdali, pruži hlјeb onima koji su te kamenovali, zagrli one što bi te ubili… samo se nakloni, spusti dlan na srce i reci “Evo, sve trčim”. * * * Svakog dana...
– Pa šta to očekuješ od smrti? – suze mu orosiše grubo lice. – Bolji život. – obrva se prelomi iznad blagog oka vođe puta. – Zato joj žuriš u zagrljaj, je li? Nasloni čelo na čelo umjesto odgovora… stari način dijeljenja utjehe među...
Ne možemo ljude učiti iz knjiga. Ali zato bogove možemo. * * * U ovim brdima, na ovim dolovima bilo ih je mnogo… previše čak. Većina nisu imali imena, ali su ostali upamćeni kao Kameni, Zubati, Krvavi, Ljuti, Grdni. Hranili su se krvlju, mesom predaka. A kada...
Koliko god jezika savladao ne znači da ćeš zbog toga bolje razumjeti ljude. Možda jer se govor tijela samog života najbolje spoznaje u slikama. Treba posmatrati kako se svijet snalazi sa bojama. Daj da malo preispitamo sve što je tek tako dato u svakodnevnim...
Najviše od svega ga je zabavlјalo kada bi mu sa peglom započeo dan. Bila je draga, istovremeno drska – ko stari bojler. Nјega se doduše nije sjećao, ali su mu stolica i tepih rekli da je pegla najviše vremena provodila sa njim – smatrajući ga najmudrijim....
godine nakon nastanka svijeta – Gurnite ga ispod! – čvornovati starac koščatim prstom pokaza na kažnjeničko mjesto. Nekoliko snažnih mladića munuše laktovima čovjeka u vezovima. Ovaj se zalјulјa, umalo spotače, ali se vješto osovi i na kraju sam zakorači tamo...
Našao je tamo gdje su mu i rekli da se najvjerovatnije zavukla. Usred vrta, bosonoga i mokrih krajeva halјine. U ruci je držala sandale, podigla čelo put neba i nešto mrmlјala zatvorenih očiju. Napomenuše mu ranije tog dana da je svojeglava. Doviknu: – Gospođo!...
Otvorio je vrata. Tog teškog dvokrilnog diva kog rijetko ko dira – mrzovolјnog škripavog stvora sa zarđalom bravom i krutim rukohvatima. Oštar vazduh jurnu unutra. Polјubi se sa zavjesama i nakrivi nekoliko slika što su spavale po zidovima. Čovjeku razmrsi kosu i...
Postoji to mjesto. Od urlika i kazne. Sablasnog naziva. Sakralno. Gdje ništa što je od kosti ne može da istraje. Ne priziva se. Ne promišlјa se. Nešto iz krvi šapće – „kloni ga se“. Rijetki se njime bave. Ukleto i drevno. Staro koliko i svijet, a možda i od...
Stalo ti je šta drugi misle? Naravno da jeste. Da tako nije, bio bi sociopata. Teški, usamlјeni i nesrećni sociopata. No, kako svaka od nju ejdž filozofija ima daška istine – tako i ona „nemoj da te tuđi stav brine“ nosi svoja dva grama zbilјe. Zato i treba da te bude...
