Sa prstima na orošenom licu, i pogledom od pepela, pokušavala je da dokuči unutar njegove duše… Tresao se od čupanja, samo što glas nije puštao. Teško da se navikao, ali bilo je nečeg u tome što mu ovo ne bijaše nepoznato – “spasenje od...
Kažu da te tri stvari prerastemo. Da tako treba. Čini da se bolje snađemo i sinhronizujemo prilikom odrastanja… “Drugačije ne bi valjalo, jer bi ostali nezreli”. Ko god da je ovo podvukao kao obrazloženje, i ugurao pod duševno pravilo razvoja…...
Prolazi… sve. Čini ti se da su boje isprane, i da slova više nove riječi ne pronalaze. Navikavaš se da blijedi svaki gram onog što je bitno danas, svega što je bilo važno juče… da su želje nadama naprasno odlučile da odole. A, nije tako, dobri druže sa one...
Nemoć da notama kažem šta si mi… pa koristim kamenčiće, rune i kišne kapi. Riječi što sam imao u unutrašnjim džepovima, tamo gdje slova žive od otkucaja, zgrabio sam… da ti u laticama razlistam ono što ne znaš… Možda naučiš takt – možda...
Našli su ga zavaljenog u fotelji… ispruženih nogu sa jednom navučenom papučom – druga blizu pomoćnog stočića, ruke na zaslonima (nezgrčeni prsti) i glava tek za nekoliko stepeni nakrivljena. Šta god da je popio, spravio je sam. Djelovao je kao da je utonuo...
