Usjek između te dvije grozomorne planine čuvao je mjesto od pitomog rastinja… Svirepo sedlo – dosta neprimjereno ime, ako pitate mrtve. Sedamnaest humki, u svakoj kosti prema velikoj zasluzi. Divljina i monstrumi tu nijesu smjeli… osim da posmatraju...
Bio je kako strast nalaže, očigledno zgodan, kad oči ne znaju šta prije na njemu da odaberu. I robusno nježan… takve mekote, da samo snažan muškarac može da je nosi. Opio je… prvog trenutka kada su ga isprebijanog doveli. I ostao joj u kičmenoj kori…...
Ima tih, svakojakoštarija, što su se za kaiš prikačile, pa ćule za jučerašnjim – vuku se još iz mitologije djetinjstva… Ostanu pored misli, sve dok ne odrasteš – tek naknadno, u polučasu, kažu zašto su se uz tebe zgučile. Tako je sa “crvenim...
– Dosta fin san… pun. – (obrće bojanu materiju po rukama) – Jeste li sigurni? – Da. Potpuno. – Čak ni pramičak da zadržite? – Ni pramičak! – Hm… dobro… – (pažlјivo smjesti čovjekove nade u stakleni...
Čučeći, oslonjen na vrata helikoptera, zurio je kroz prozorče iznad njene glave. Zagledan u noć – reklo bi se. Istina bi – izbjegavao je da je pogleda. Makar dok svršetak ne počne da pjeva najskuplju od svih pjesama. Djevojčica sporo uvuče dlanove u krilo...
